Bodulska fešta

Plavi svijet Branka Šuljića: Stoljetno slavlje puntarskih brodograditelja

Branko Šuljić

Foto M. TRINAJSTIĆ

Foto M. TRINAJSTIĆ

Na svečanosti su dominirali djelatnici brodogradilišta, sadašnji i bivši. Njih je uistinu puno. Prilikom promocije monografije brodogradilišta istaknuta je brojka od 1.860 zaposlenih u 100 godina



Bila je fešta! Velika bodulska fešta. Upravo onakva kakva dolikuje za veliki rođendan. Osobno sam joj nazočio, pa mi nitko ne mora prepričavati kako je bilo, što se događalo. Na Krku, u Puntu, u tamošnjem brodogradilištu. Veliko slavlje Punta i Puntara, žitelja ostalih mjesta na otoku. Stota obljetnica Brodogradilišta Punat. Rijetki se mogu pohvaliti tolikim trajanjem. Prvih stotinu godina, kako su mnogi isticali u svečarskom zanosu.


Nisam puno po proslavama. Nisam odlazio ni onda kada sam bio radno aktivan, a još manje to činim sada. Puntarsko slavlje pamtit ću po rijetko viđenoj masovnosti, odnosno odazivu pozvanih. Čovjek u čijim su rukama bili svi konci organizacije rekao mi je da nazoči oko 400 ljudi. Velika hala brodogradilišta bila je neprepoznatljiva. Više puta bio sam u njoj i uvijek viđao istu sliku – puno plovila i radna atmosfera. A sada, stolice, stolovi, pozornica, toči se piće, poslužuje jelo, glazbeni program…


Dominirali su djelatnici brodogradilišta, sadašnji i bivši. Tako i treba! Njih je uistinu puno. Prilikom promocije monografije brodogradilišta njen autor Dragutin Žic istaknuo je brojku od 1.860 zaposlenih u 100 godina. Jasno, nije se uvijek vodila precizna evidencija, niti je kompletna dokumentacija sačuvana, pa su u monografiji objavljena imena 1.560 djelatnika. Impresivan podatak i vrijedan spomen na one koji su prodefilirali kroz brodogradilište, koji su stvarali njegovu stoljetnu povijest.


Krug je zatvoren




Redovito u svečarskim prigodama smjenjivali su se govornici, imali su o čemu zboriti. Neću i nema potrebe ponavljati što je objavljeno u dnevnim medijskim izvješćima. Zaustavljam se samo na promociji monografije. Dragutin Žic izrekao je tri znakovite rečenice što ih citiram:


«Da nije bilo naprednih i vrijednih Puntara 1922. i ukupno 1.860 zaposlenih u 100 godina, koji su izgradili 458 novogradnji, ne bi bilo ni brodogradilišta. Da nije bilo brodogradilišta, ne bi nastala marina 1964. Da nije bilo marine, ne bi bilo ni brodogradilišta, danas 2022.«


Krug je zatvoren. Svaki dodatni komentar bio bi suvišan. Sve se vezuje jedno na drugo. Brodogradilište Punat i Marina Punat danas su jedinstvena cjelina, djeluju u sastavu Marina Punat Grupe. Kompletna usluga nautičkog turizma na jednom mjestu, tim kompletnija što se u sastavu grupacije nalazi i turističko-ugostiteljska djelatnost. I sve fizički na okupu što je, također, važno.


Vlasnik i vlasnici

 


Brodogradilište Punat utemeljio je Nikola Žorić 1922. godine. Zanimljivo je spomenuti da sam godinama slušao i čitao da mu je prezime bilo Zorić, pa sam se pitao: odakle Zorići u Puntu? Tek unatrag dva-tri mjeseca saznao sam za Žorića!


Žorićevo brodogradilište počelo je raditi 22. lipnja 1922. kao brodograđevna radionica. Tog dana izdana mu je obrtna iskaznica. Brodograđevnu djelatnost pokrenuo je na predjelu zvanom Šini, na istom prostoru gdje se brodogradilište nalazi i danas. U sklopu brodogradilišta nalazila se i kovačija kojoj je vlasnik bio Ivan Orlić. Takva simbioza bila je neminovnost, brodogradnju je morala pratiti kovačka djelatnost.


Nikola Žorić bio je vlasnik brodogradilišta do 1945. godine, kada ga je konfiscirala »narodna vlast«. Od tada mijene su bile česte, organizacijske, upravljačke, formalno i vlasničke, iako je do pretvorbe u hrvatskoj državi vlasnik bio uvijek isti. Samo su ga drukčije titulirali.

Dragutin Žic je autor monografije, on ju je predstavio. Lijepo je naslovljena: »Tradicija za budućnost«. Čak i da nije napisao tekst, bio bi kompetentan govoriti o njoj. Prilikom obraćanja velikom skupu nije mogao suspregnuti emocije, djelovao je suzdržano, što nije njegova navika. Ne treba čuditi, s brodogradilištem je vezan čitav život, ne radni vijek. Čitav život, to se mora naglasiti. Od učenja brodograđevnog zanata i prvog zaposlenja, prvog diplomiranog inženjera zaposlenog u brodogradilištu, pa nastanka marine što je izrasla iz brodogradilišta i davno ga prerasla. Ali, jedno bez drugoga nikada nisu mogli. Bio je Dragutin Žic direktor Brodogradilišta, direktor Marine, bio je… a što nije radio u tom sustavu. Spomenimo i to, desnu ruku prilikom pisanja i kompletne pripreme monografije autor je imao u osoblju riječke tvrtke Glosa, nadasve njena urednika Josipa Žgaljića, koji je i sam Bodul.


Vrijedilo bi istaknuti koju crticu iz stoljetna djelovanja puntarskog škvera. Nije, međutim, lako i jednostavno izdvojiti ono najvažnije, najzanimljivije. Treba pročitati kompletnu monografiju, a za to treba vremena. Knjiga velikog formata ima 270 stranica, bogato je ilustrirana, raskošno opremljena, kvalitetnog tiska. Ni samo listanje ne ide brzo. Detalji privlače pažnju, zanimljiva stara fotografija, neki brod, poznata osoba ili ime.


Novogradnje i »škver«


Davno je puntarsko brodogradilište preraslo lokalne, bodulske okvire, postalo poznato i cijenjeno na čitavom hrvatskom Jadranu. Gradnja brodova, a Dragutin Žic spomenuo je 458 novogradnji, popravci, prenamjene, rekonstrukcije, redovni remonti, ono što brodari nazivaju »škver«. Tko bi to pobrojio..? Tko sve nije dolazio u Punat? Ribari, drveni i čelični brodovi raznih radnih namjena, trajekti i dio putničke flote, vojna plovila, a danas luksuzne jahte. Mnogi su željeli doploviti većim velikim brodovima, ali nisu mogli zbog prirodne zapreke – na ulazu u Puntarsku uvalu more je plitko, brodovi većega gaza ne mogu uploviti u uvalu. Poduzetni i domišljati brodograditelji sami su odlučili tome doskočiti. Upustili su se u prokapanje morskog dna. Nimalo jednostavan i jeftin zahvat, sami bez ičije pomoći. Produbljivanje mora, rijetki su i među bogatima koji se na to odlučuju.


I u jubilarnom razdoblju Puntari puno ulažu, uvijek su težili napretku, biti bolji, najbolji u svom segmentu poslovanja. Pa je i na svečanosti direktor Mario Wagner govorio o novim ulaganjima vrijednim 50 milijuna kuna. Ona će Brodogradilištu Punat donijeti travel lift nosivosti 500 tona, najjači na hrvatskom Jadranu.