Štajun je od lignji. Barem bi trebao biti, u studenomu i prosincu uvijek su se najbolje lovile. Iako, puno se toga promijenilo u prirodi, nadasve na moru, pa se poremetilo i vrijeme lova lignji. Bilo je godina kada su ih neki uspješno lovili usred vrela ljeta, u kolovozu. I ovog su mi ljeta pristizale takve informacije. Zanimljivo je, međutim, da unatrag mjesec – dva nisam dobio nikakvu dojavu s terena o tome kakav je lov lignji, koliko, gdje, kada, kako… Svi šute, bit će da se dobro lovi, a ljudi se ne žele hvaliti, otkrivati pozicije i količinu ulova. Nadasve ne kada su ulovi bogati!

Baš bih volio znati da li se Rabljani »spuštaju dolje«, u lošinjski akvatorij, da li društva iz Rijeke, Opatije, Kostrene, za punog Mjeseca još odlaze loviti oko Unija..? Vrijeme prolazi, život nosi promjene, neki su u ozbiljnim godinama, drugi otplovili na vječna lovišta a znam, ima i takvih, kojima je današnje prebivalište daleko od mora. Ne znam koliko je današnja generacija strastvena u takvim »ribolovnim« aktivnostima..?

U sjećanju su mi mnogi iz te stare generacije. Koliko su bili zagriženi, ništa drugo od ribolova nije ih zanimalo, osim lova lignji. Ribolovnu dozvolu, u pravilu, kupovali su tek ujesen, krajem rujna ili početkom listopada. Ranije im nije trebala. Čak se i dio godišnjeg odmora ostavljao za jesen i lov lignji! A kakve su bile pripreme za plovidbu na udaljena lovišta…

Love se duboko

Posljednjih je dana zahladilo, što bi trebao biti dobar predznak uspješna lova. Znamo, nekad se govorilo: »Dok prsti ne zebu, lignje se ne love:« Ali, more je još dosta toplo, poručuje prijatelj iz Malog Lošinja. Za njega ne mogu reći da spada u one strastvene lignjolovce, ali je često na moru. Uostalom, koji se fetivi otočan, a on je upravo taj, tako ne ponaša. Malo lovi ribu, povrazom, pa topi parangal, pa se prebacuje na lignje. Sve pomalo… za obiteljski obrok. Ponekad za prijatelje kojima voli pripremiti nešto posebno za ručak, nikako po standardnim receptima. Minulih dana lovio je lignje.

»U posljednje vrijeme lignje se love dosta dobro«, govori telefonom lošinjski sugovornik. »Najbolje se love na poznatim, udaljenim terenima, i to duboko, na pedesetak metara. Uglavnom se love sa štapom. I ja sam nedavno kupio štap, dobar i skup. Još se privikavam, nisam vješt u baratanju s njim. Oni koji odlaze na te pozicije ulove u prosjeku po pet, šest kilograma po izlasku. Sezona je od početka krenula dobro, lignje su se rano pojavile. Iskusni maheri koji prate kretanja u moru počeli su ih loviti već krajem kolovoza. I ja sam krenuo ranije, ali ja ipak ne spadam u tu grupaciju. Oni su svakodnevno na moru po više sati. Ja odlazim povremeno, imam nekoliko bližih pozicija, nisu bogate ni duboke. Eto, jučer sam ulovio dva komada na desetak metara. Vrijeme se mijenjalo, očekivao sam dobar ulov, bilo je jako strujanje. Kada ulovim dva kilograma to je za mene jako dobro, više mi ne treba.«

I sada, u sezoni lignji, on češće odlazi u klasičan ribolov. I redovito je uspješan.

»Posljednjih dana lijepo sam lovio, čak iznenađujuće dobro. Jednog dana na parangalu sam digao 11 fratara, dosta velikih, uz ostalu ribu.«

Lovišta na sjevernom Jadranu

Akvatorij lošinjskog otočja oduvijek je bogato lovište lignji. Zato ga u jesenskim mjesecima i posjećuju ribolovci s udaljenijih područja. Inače, lignja je stanovnik čitavog Jadrana i to njegova otvorenoga mora, a jednako tako u velikim se količinama nalazi u mnogim svjetskim morima i oceanima. Tek početkom jeseni, pripremajući se za mriještenje, lignja se približava obali pa ćemo je tada naći i u najzabitijoj uvali. Izvan tog razdoblja boravi u dubokom moru, od 40 do 150 metara, a zalazi i mnogo dublje, čak do 400. Pliće, gotovo do same površine, dolazi prije mriještenja koje obavlja u zimskim i proljetnim mjesecima. U priobalnom području naći ćemo je tamo gdje ima sitne ribe kojom se hrani. Na otvorenom moru garancija je da ćemo lignju naći tamo gdje se zadržavaju plove sitne plave ribe.

U sezoni lova prisustvo lignji veće je na sjevernom Jadranu, nego na njegovu južnom dijelu. U posebno velikim količinama zadržavaju se upravo u akvatoriju lošinjskog arhipelaga, te uz zapadnu obalu Istre. U južnom Jadranu gušća su joj naselja na području Kornata, zatim oko Visa, Palagruže i Hvara.

Sportskim i rekreacijskim ribolovcima prava sezona za lov lignji traje od početka jeseni do sredine proljeća. Jesen i početak zime najbolje su vrijeme. Kada počne pravi lov i kada dođu na pravu poziciju, mnogi od ribolovaca ne obaziru se na zakonsku zabranu koja im dozvoljava pet kilograma lovine dnevno. Love dok lignje skaču! Znam neke profesionalne ribare koji rade s malim alatima, mrežama stajačicama, vršama i dubinskim parangalima, koji ujesen sve te alate ostavljaju na suhom i isključivo se usmjeravaju na lov lignji. Vrijeme lova je čitav dan i čitava noć, može se loviti 24 sata bez prekida. Ipak bolje skaču predvečer i u ranu zoru. Poželjno je samo mirno more ili tek povjetarac. Noću se može loviti uz upotrebu umjetnog svjetla, jasno, u razdoblju kada zakonodavac dopušta njegovo korištenje, ali i bez njega. Također, bolji ulovi ostvaruju se u noćima s mjesečinom, neposredno prije i poslije Užbe. U ostalom dijelu godine više se love alatima gospodarskog ribolova, prvenstveno mrežama – koćama, potegačama i plivaricama.

Love se i u Riječkom zaljevu

Ima lignji i u Riječkom zaljevu, pa čak i skroz gore na riječkom i opatijskom području. Ne stoje tvrdnje onih koji govore da ih nema u ovdašnjem akvatoriju. Treba odlaziti na more, loviti, pa će se i uloviti, govore iskusniji i uspješniji ribolovci. Jedan od tih je Josip Zrinšćak iz Opatije, poznat i uspješan sportski ribolovac, koji nam je rekao:

»Svaki dan sam na moru, kad vremenske prilike dozvoljavaju. U ovom dijelu godine najviše odlazim na lignje, ali ih lovim čitave godine. Ima ih tu na našem području, love se sasvim solidno. Vodim evidenciju, prosjek mi je oko kilograma dnevno. Posljednji ulov prije ovog nevremena bio mi je 12 komada. Težina im se kreće od 10 do 15 dekagrama. Nalazim ih na dvadesetak metara dubine. Najbolje sam lovio u kolovozu, i više od 20 primjeraka dnevno, ali su bile male, oko pet dekagrama. Sada bi se trebali pojaviti veliki primjerci. Lovim na starinski način, bez sondera, lampadina i ostalih modernih pomagala.«

Josip Zrinšćak ne odlazi daleko, kaže da se sa svojim starim »tomosom« ne usudi ploviti do udaljenih pozicija. Na području Opatije ima tri lokacije, kaže, uvijek na nekoj od njih nađe lignje. Navodi precizno gdje lovi, ali ne bi bilo korektno iznositi ih u javnost. Također, zna tri – četiri dobre pozicije na riječkom području, zna i tko na njima lovi. Za svaku navodi i obrazloženje za skupljanje lignji.