Je li moguće i realno da za kilogram hobotnice možeš kupiti četiri kilograma odojka? Da se razumijemo, morska spiza uvijek mi je na prvom mjestu, ali je njene cijene teško pratiti. Napiši nešto na tu temu.

U podužem telefonskom razgovoru ovo mi je, između ostaloga, ispričao prijatelj s otoka, odličan poznavatelj maloprodajnog tržišta ribe i ostalih morskih organizama. Naveo je i neke još karakterističnije primjere.

Kilogram velikih škampi, govori on, prodaje se za 220 – 240 kuna, za te novce mogu kupiti više od tri kilograma otočne janjetine. S kilogramom škampi supruga i ja nećemo se najesti, a s tri kilograma janjetine mogu napraviti gozbu za manje društvo.

Prije njega žalio mi se poznanik za koga sam siguran da mu primanja nisu skromna. Ribu rijetko jedemo, nismo njeni ljubitelji. I previše je skupa. Arbuni su po 150 – 180 kuna, čak i 200. Za nas četvero odraslih moram kupiti kilogram i pol. Izračunaj koliko je to teletine. Nemoj mi govoriti da ću se od ribe i mesa jednako najesti.

Raznovrsnost u prehrani

Potpuno je u pravu i ništa novoga nije otkrio. Riba je skupa, znatno skuplja od mesa. Tako je oduvijek bilo i tako će, valjda, zauvijek ostati. Ne baš sva riba…

Davno smo naučili – u ribarnici se može kupiti i jeftin obrok, jeftiniji nego u mesnici, ali to mora biti isključivo mala plava riba. Srdela, inćun, papalina i plavica, lokarda nikako. Samo, ne možemo svaki put kad poželimo ribu na stolu posegnuti za plavom ribom.

Dojadit će nam da je i ukusnija. Zasitili bismo se prečestog konzumiranja pršuta i janjetine, dosadili bi nam i škampi, a gdje neće srdele i inćuni. Nutricionisti uvijek ističu da u prehrani moramo biti raznovrsni.

Meso jedemo češće nego ribu, a taj mesni obrok nije svakog dana istog podrijetla. Tako mora biti i s ribom, odnosno plodovima mora.

Na ribljem jelovniku mora nam biti plava i bijela riba, također, nešto od glavonožaca, eventualno koji put školjke… Znam unaprijed komentare i protupitanje: a tko će to platiti?

Za prosječnog hrvatskog potrošača nedostupna je većina onoga što se nudi u ribarnicama, ali i u marketima trgovačkih lanaca što u kontinuitetu nude »akcijske cijene« i »super povoljnu kupnju«.

Zavirio sam u kataloge što nam ih vrijedni dostavljači redovito i u velikim količinama ostavljaju pred kućnim vratima. Navodim neke primjere.

Patagonica i lignjuni

Lignju patagonicu nude svi, najčešće očišćenu. Cijena varira od jednog do drugog trgovca, od 80 do 100 kuna za kilogram. Kod trećega akcijska cijena iznosi 70 kuna. Mnogi će reći dobra cijena, u usporedbi s jadranskim lignjama koje, najčešće, stoje 120 kuna.

Znalci će odgovoriti: preskupo, ma to je samo patagonica, gdje je ona od jadranske lignje. A i ona je preskupa! Uz lignje, redovito su u ponudi i lignjuni, po domaći bismo rekli totani. Njima je cijena 75 kuna. Puno!

Listajući kataloge nailazim na superponudu, očišćeni lignjun 30 kuna. A onda, sitnim slovima – 400 grama. Nedavno sam se zgražao kad mi je jedna gospođa pričala da joj ribar s Paga donosi friške totane po 75 kuna.

Barem su svježi, a ne duboko zamrznuti. Iz kataloga prepisujem još neke cijene – krak divovske lignje – 60, jakovljeva kapica – 90, šljanak 50 kuna. Čitateljima prepuštam procjenu što je skupo, preskupo, ili nije skupo.

I još jedna rečenica: trebali bismo znati što je sve ugrađeno u cijenu kilograma ribe. Tada bi drugačije komentirali. Iako, neki iznosi nemaju opravdanja.

Rekordna patarača

Ribarnicu često posjećujem, jasno, ovu našu, riječku. Mogu se pohvaliti da sam donekle upućen u stanje ponude i potražnje. Nakon poziva s otoka obratio sam veću pažnju na cijene za koje bi se moglo reći da odskaču od prosjeka.

Prva mi je zasmetala patarača – veliki primjerci prodavani su po 100, manji po 50 kuna. Pretjerano, iako ću se složiti s onima koji će me uvjeravati da je patarača ukusna. Ali, to je samo patarača!

Pamtim komentar jednog kvarnerskog ribara, prije petnaestak godina, na veletržnici u talijanskom mjestu Pila, na krajnjem jugu delte rijeke Po. Na dražbi je više kašeta patarače prodano po cijeni od 3,30 eura.

»Mi to lopatom bacamo u more«, komentirao je taj ribar. U to vrijeme ponegdje na našim ribarnicama nuđena je patarača, i to po 20 kuna.

Je to normalno?

Ovogodišnju turističku sezonu nećemo pamtiti po dobru, a opet, bila je puno bolja od onog što se očekivalo. Valjda nas je sve to malo opametilo. Za razliku od prošle godine, iz turističkih centara nisam čuo priče o nekim ekstremnim cijenama poput one lanjske.

Prijatelj je boravio u poznatom ljetovalištu na kvarnerskom otoku. Po povratku je pričao: »Zamisli, na peškariji plavice po 80 kun’. Je to normalno?« Što sam mogao odgovoriti. Da nemaju kupaca cijena ne bi bila tako visoka!