IZ MORA NA STOL

Plavi svijet Branka Šuljića: Naši ribari prvi u EU-u

Branko Šuljić

SNIMIO SERGEJ DRECHSLER

SNIMIO SERGEJ DRECHSLER

U ukupnom ulovu ribara EU-a, hrvatski prednjače ulovom srdele. Na Hrvatsku otpada 50,9 posto, a u raspodjeli sredozemnog kolača 26,3 posto ulova srdele



Svako malo, pa opet o ribarstvu. U kontinuitetu ono nudi mnoštvo tema prvenstveno zanimljivih nama koji nastanjujemo ove uzmorske prostore. Izravno i posredno od njega žive mnogi ovdašnji ljudi. A, ako ćemo se vraćati prošlonedjeljnoj temi, nedvojbena je činjenica da žitelji priobalja i otoka dominantno sudjeluju u potrošnji ribe i ostalih morskih organizama po »glavi stanovnika«. Uostalom, zanimljivom se pokazala ta tema, pobudila je reagiranja, uskoro ću joj se vratiti. Sada slijedi nešto drugo iz ribarstva!
Tema je srdela, stoljetna hraniteljica našeg priobalnog pučanstva. Riba koja je oduvijek bila glavna lovina naših ribara. I danas je ona dominantna u ukupnom ulovu. Ni jedna druga riba nikada joj se neće približiti!


Zaposlenost u ribarstvu


Prije stanovita vremena zanimljivu informaciju pročitao sam na poljoprivrednom portalu Agroklub.com. Ipak, u nečemu smo prvi u Europskoj uniji! Dosta nam je, svima skupa, slušanja priča o tome kako smo jedna od manjih članica EU-a pa smo, shodno tome, po većini pokazatelja pri njenu začelju, čak i tamo gdje ne bismo trebali biti. I onda podatak, a prošao je dosta nezapaženo, da smo u nečemu prvi. U ukupnom ulovu ribara EU-a hrvatski prednjače ulovom srdele, ulov im je veći nego svima ostalima zajedno.
Zanimljiv podatak objelodanio je dr. Neven Bosnić iz Zadra, samozatajni stručnjak za ribarstvo i preradu ribe. Po njegovim riječima, hrvatski ribari ulove svaku drugu srdelu u EU-u. Nije ona glavna lovina samo našim ribarima, nego mnogima na Sredozemlju. U ukupnom ulovu na Mediteranu srdela sudjeluje s oko 60 posto. U raspodjeli sredozemnog kolača našim ribarima pripada 26,3 posto ukupnog ulova srdele i 3,6 posto ulova inćuna. Na razini EU-a puno smo bolji – na Hrvatsku otpada 50,9 posto ulova srdele. Poznavatelje europskog ribarstva takav omjer ne iznenađuje. Veći dio ulova ribari EU-a ostvaruju na Atlantskom oceanu i Sjevernom moru, a tamo dominiraju neke druge vrste, a ne mala plava riba. I najviše se radi s pridnenom povlačnom mrežom – koćom. Plivarica srdelara i cjelonoćno svijetljenje nisu baš prikladni za tamošnje uvjete.


Hrvatima srdela, Talijanima inćun

Prije desetak godina, u vrijeme intenzivnog hrvatskog pregovaranja, pripremala se »nova« ribarstvena politika EU-a za razdoblje od sedam godina. Pod posebnom paskom našlo se tada Sredozemlje. EU i regionalna mediteranska organizacija predlagale su ribolovni režim, ističući u prvi plan zaštitu ribljeg fonda. Za Jadran, kao malo i zatvoreno more, predlagalo se određivanje ribolovnih kvota za najvažnije gospodarske vrste i njihova raspodjela. Normalno, tu su se našli srdela i inćun.
Talijani, starosjedioci u EU-u, a time i utjecajniji, imali su svoj prijedlog raspodjele jadranske kvote. Po njihovoj ideji, hrvatskim bi ribarima pripalo 80 posto dopuštenog ulova srdele te 20 posto inćuna. Obrazlagali su to činjenicom da se u našem ribolovnom moru lovi znatno više srdele te da u nas ona ima puno veće tržište. Prešućivali su ono važnije – cijenu. Na talijanskom tržištu inćun je neusporedivo skuplji od srdele. Uostalom, i naši ribari postižu dobru izvoznu cijenu za inćune, a Talijani otkupljuju praktički sve što im se ponudi!



Imamo li ijednu drugu privrednu djelatnost u kojoj je Hrvatska tako značajna, pita Neven Bosnić. Uz to, naglašava značenje ribarskog sektora na nacionalnom planu. Ribarstvo zapošljava, ističe on, 14.000 ljudi, a posredno i kroz sezonsko zapošljavanje još desetak tisuća. Ta strana ribarstva često se zanemaruje. Kao i to da je veliki izvoznik!


Zaštita smanjuje ulove


Mnogi će prigovoriti da se srdela pretjerano lovi, pa zato naši ribari prednjače u odnosu na ostale u EU-u. Srdela se, međutim, u nas oduvijek najviše lovi i uvijek je ima. Jasno, bilo je kriznih razdoblja sa skromnijim, pa čak i skromnim ulovima. U jednom kraćem vremenu stanje je bilo baš zabrinjavajuće. Pamtim to vrijeme i mnoge razgovore, najrazličitije komentare što su dolazili sa svih strana. Tražio se odgovor na pitanja: što je razlog tome, što se događa sa srdelom? Valjani odgovor nitko nije nudio, a mnogi su bili uvjereni da ga upravo oni imaju. Jedan naš eminentni stručnjak tada mi je rekao: »Sve je to normalno u prirodi, sve će ona postaviti na svoje mjesto. Prirodni ciklusi se smjenjuju, događaju se godine skromnih i bogatih ulova. Čovjekov životni vijek je kratak, mi to ne možemo pratiti…«
Bio je u pravu. Srdela se vratila na jadranska lovišta. Ponekad se lovila više nego ranije. Posljednjih godina ulovi se smanjuju. Razlog tome prvenstveno su mjere njene zaštite. Lovostaji su postali nešto normalno, za ribare i potrošače. Također, izvan lovostaja ograničen je broj radnih dana tijekom jednog mjeseca, kao i količina ulova. Lani se na sve to nadovezao i COVID-19 lovostaj. Unatoč svemu, ističe Neven Bosnić, naši su ribari i prošle godine ulovili oko 60.000 tona srdele i inćuna.