Prije petnaestak dana iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture odaslana je obavijest koja bi trebala zabrinuti vlasnike nekoliko tisuća plovila, brodica i jahti. Zbog neplaćanja zakonom propisanih pristojbi njihova će plovila biti brisana iz upisnika. Razlog je neplaćanje naknada za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja u razdoblju od dvije godine uzastopce. Na popisu što je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva nalazi se 8.829 brodica i jahti.

Za mnoge, nema sumnje, nevjerojatan podatak. Zar je moguće da su ljudi, vlasnici plovila, tako nemarni. Može se zaboraviti neku obvezu, zametnuti uplatnicu, zakasniti s plaćanjem. Ali neplaćanje tijekom dvije godine teško je opravdati. Ponašaju li se tako i prema vlastitim automobilima, prevoze li ih dvije godine bez registracije? Jer dobro im je znano, ako nisu platili sve propisane pristojbe, automobil ne mogu registrirati. Mnoga od tih plovila puno su skuplja od cestovnog vozila, a vlasnici se tako nemarno prema njima odnose. Vjerojatno među brodicama što će biti brisane ima onih kojima vrijednost nije veća od nekoliko desetaka tisuća kuna, ali ima i jahti vrijednih desetke milijuna.

Gdje su slobodni vezovi

U informaciji iz Ministarstva naveden je podatak da je prošle godine iz istog razloga brisano 8.551 plovilo. Znači, nisu pomogli ni apeli, javno i izravno pozivanje. I gdje su sada ti brodovi, gdje će završiti oni što će biti brisani na kraju ove godine. Kada bi se propise striktno provodilo, ne bi smjeli ostati u moru. To bi onda značilo više od 8.000 slobodnih vezova, radost za mnoge koji godinama čekaju vez, ili se snalaze na sve moguće načine, od ljeta do ljeta. Baš nisam čuo da se negdje pojavio višak vezova, i to u velikom broju. Kako bi to lijepo bilo! U marinama, posebno velikima, uvijek se može naći slobodan vez za cjelogodišnje korištenje. Međutim, brisanje više od osam tisuća plovila trebalo je rezultirati oslobađanjem velikog broja vezova na čitavoj našoj obali, nadom mnoge koji su godinama na listi čekanja u nekoj marini ili lučici. To se nije dogodilo nakon prošlogodišnjeg brisanja tisuća plovila, a zacijelo neće ni sada, bez obzira na broj izbrisanih.

U obavijesti Ministarstva »pozivaju se svi vlasnici da, najkasnije do 15. prosinca ove godine, podmire svoja dugovanja ili dostave potvrde o provedenim uplatama ukoliko su naknade plaćene, ali nisu ispravno evidentirane.« Drugi dio rečenice dosta govori. Sigurno su mnogi vlasnici brodica i jahti uredno podmirili sve obveze, ali se uplata negdje zagubila, nije knjižena. Svakome od nas sigurno se dogodilo da mu je na šalteru banke ili pošte uplatnica vraćena zbog »pogrešnog poziva na broj«. Ili je uplata prošla i tko zna na koji konto knjižena. Treba dokazati uplatu što je, vjerojatno, lakše ostvarivo. Znatno je teže otkriti puteve novca, tko ga je dobio umjesto onoga kome je namijenjen. Da, krivac je uplatitelj, mora pažljivo prepisivati sve one brojke.

Nemarnost vlasnika

Razlozi nepodmirivanja financijskih obveza mogu biti različiti, a većina se svodi na nemarnost vlasnika. Osim neplaćanja i grešaka prilikom plaćanja, moguća je i promjena vlasništva. Plovilo je prodano, a stari i novi vlasnik nisu riješili papirologiju, ovjerili prodaju i obavili prijenos vlasništva. Nebrojeno puta se dogodilo da je kazna za cestovni prometni prekršaj došla prijašnjem vlasniku automobila, koji ga je davno prodao. Ali nije prepisan na novog vlasnika. Tako je i s brodovima!

Prijašnji vlasnik, logično, smatra da više ne mora plaćati pristojbe, a novome uplatnice ne dolaze. Osobnog sam mišljenja da je to najčešći razlog neplaćanja. Nadalje, ljudi premještaju plovila, preseljavaju se i oni sami. I opet ista priča – ne registrira se promjena adrese, promjena nadležnosti lučke kapetanije ili ispostave. Neki su sve to uredno obavili, ali plovilo nisu odjavili na prijašnjem mjestu registracije, odnosno evidencije. I sve su uredno platili, a uplatnica dolazi i na ime stare registracije.

Tavkođer, ima slučajeva da je brodica ili jahta trajno izvan plovidbene funkcije, možda je doživjela težu havariju, ili je trajno izvučena na kopno, možda je vlasnik umro, i to se događa. Ali nitko se nije potrudio takvo plovilo izbrisati iz upisnika. I uplatnice redovito pristižu.

Posebna su priča inozemni vlasnici plovila registriranih u Hrvatskoj, svejedno jesu li iz EU-a ili trećih zemalja. Često se događa da mijenjaju marinu stalnog veza, ali i zemlju u kojoj se ta marina nalazi. Dosta im je Biograda, Punta ili Rovinja, pa odluče svoju jahtu premjestiti u Crnu Goru ili Italiju. Pritom se najčešće odlučuju i za promjenu zastave pod kojom njihova jahta plovi. Kad je već u Italiji, zašto bi plovila pod hrvatskom zastavom, rezoniraju vlasnici. Sve u redu, svaki vlasnik broda odlučuje gdje ga vezati i čiju zastavu vijati, nema ništa spornog. Problem je jedino taj što najčešće zaboravljaju odjaviti svoj brod prilikom promjene marine i zastave. Brod je registriran u drugoj zemlji i ondje njegov vlasnik podmiruje sve financijske obveze. Nije ni svjestan da mu istodobno pristižu i računi u Hrvatskoj. Ako i zna, sigurno rezonira: kakve račune bih ja tamo plaćao, tamo više ne držim brod. Premjestio ga je i – zaboravio ispisati iz hrvatskog upisnika.

Nastavak priče o braceri

Prošle nedjelje na ovom sam mjestu pisao o brodu Dietricha Mateschitza, nedavno preminulog vlasnika Red Bulla. Podsjetimo, stara bracera, kojoj je tada bilo osamdesetak godina, u Brodogradilištu Punat temeljito je obnovljena. Odmah po objavi javio mi se Drago Žic, svojedobno direktor Brodogradilišta, autor monografije objavljene u povodu stote obljetnice. Uz kratki popratni dopis poslao je više fotografija bracere iz vremena kad je bila u Puntu. Fotografije su zanimljive i kvalitetne, puno govore o rekonstrukciji. Objavljujemo fotografiju bracere u moru, neposredno prije isplovljenja.

Ni Drago Žic, međutim, ne zna odgovor na pitanje: gdje se sada nalazi ta bracera. Navodno, kupio ju je neki Čeh i od tada joj se gubi trag.