SEBASTIJAN JUREŠA

‘Pijesak je disao usred automobilske gume na dnu mora. A onda se pojavilo i oko…’

Boris Bulić

Skoro s površine zakucavanje u sridu, malo iza glave, da ju što prije umrtvim i da mi što manje mrčila potroši. Ali unatoč detaljnom ciljanju, pogodak nije bio precizan tako da sljedećih pet minuta ne vidim ništa od mrčila…



Iz Kraljevice nam se javio Sebastijan Jureša podvodni ribolovac koji se nedavno pod morem susreo s ‘tintarnicom’ kakvu bi svatko poželio dobiti na puškomet. Naravno, Sebastijan nije propustio priliku, a evo što nam je ispričao o tom susretu:


– Sunčan, miran dan, ali nigdje ni repa da se vidi. Niti škrpoča ne mogu iskopati, a kamoli što drugo. Prolazi prvi pa drugi sat plivanja, kopaj plitko, gledaj rupe, ništa.


Odem dublje pregledati nekoliko rupa od ugora, a iz njih mi se rugaju dva lenca – priča nam Sebastijan.




– Hobotnica, naravno, ni za lijek. Istina, nalazim jednu, ali taman toliko veliku da se s njom malo poigram, počeškam je između očiju i potjeram je u dublje gdje će imati veću šansu za preživljavanje. No ona, umjesto da utekne, zalijepila mi se za lakat pa je tako plivala ona skupa sa mnom dobrih dvjesto metra. Čisti Uber.


Sunce se polako počelo skrivati iza Krka i rekoh sam sebi, spremaj puške, diži bovu i vožnja doma do tople kupaonice. Danas se ne skidam vani, previše je hladno – nastavlja Sebastijan svoju priču.


– Mutljak po površini sve je veći kako se približavam obali uz koju su naravno pobacane stare gume kao podsjetnik na neke stare potonule barke i gumene pajete.


Već mi se počelo pričinjati, pomislih kad je jedna od tih guma počela disati.


Ma valjda nije toliko mutno da mi se i to pričinjava?


Kad ono doista, pijesak se usred gume pomiče gore dolje!


I baš kad sam poželio zaroniti i provjeriti o čemu se radi, iz pijeska se pokaže jedno oko.


Aha, tu si!


Otpustim jedan cirkular i onako, skoro s površine zakucavanje u sridu, malo iza glave, da ju što prije umrtvim i da mi što manje mrčila potroši.


Ali unatoč detaljnom ciljanju, pogodak nije bio precizan tako da sljedećih pet minuta ne vidim ništa od mrčila.


Dižem je gore i stavljam na bovu.


Nije loša, bit će veselja za čitavu obitelj, a i šire.


Kost ide za Split, papagaj Žorž će se veseliti.


Uglavnom, 1,6 kilograma, izvrstan rižoto uz Mens sana in malvasia istriana. I da, mrčila je bilo taman da nam zubi pocrne. U slast i uživajte u priči, videu i glazbi – ispričao nam je Sebastijan Jureša.