Korotan nastanjuje tvrdo kamenito i ljušturasto dno za koje se čvrsto drži jakim bisusnim nitima, najčešće birajući kamenite procjepe i pukotine. Najbrojniji je u zoni plime i oseke do desetak metara dubine. Unutrašnja građa, način života i biologija gotovo su identični građi, načinu života i biologiji kunjke.
povezane vijesti
Korotan (Barbatia barbata, Linnaeus, 1758) je školjka iz obitelj lađica (Arcidae) i može narasti najviše do 60 milimetara dužine. Ljušture su tamnosmeđe boje, donekle nalik ljušturama kunjke, ali znatno manje uglate i napuhane. Površina je izbrazdana sitnim radijalnim rebrima s vidljivim rebrastim linijama prirasta. Na donjem se rubu ljušture nalaze rožnate izrasline nalik na čekinje. Unutrašnjost školjke je svjetlije smeđa sa blijedim sedefastim odsjajem i vidljivim glatkim pojasevima prirasta.
U zavisnosti od staništa, školjka može biti obrasla algama ali i drugim sesilnim organizmima, poput crva cjevaša iz roda Spirorbis i Pomatoceros, te rakovima vitičarima (Chthamalus stellatus, Poli, 1791).
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Brava je kod korotana sastavljena od niza pravolinijski položenih sitnih zubića s dugim i jakim ligamentom.
Unutrašnja građa, način života i biologija gotovo su identični građi, načinu života i biologiji kunjke.
Ličinke školjke se nakon dva do četiri tjedna pelagičkog života spuštaju na dno gdje ostaju do kraja života kao sastavni dio bentosa.
Korotan nastanjuje tvrdo kamenito i ljušturasto dno za koje se čvrsto drži jakim bisusnim nitima, najčešće birajući kamenite procjepe i pukotine. Najbrojniji je u zoni plime i oseke do desetak metara dubine.
Lovi se jednako kao i kunjka, ronjenjem, golim rukama ili rašketom, te dredžama i kunjkarima.
Premda ukusom ne zaostaje za kunjkom, vrlo se rijetko nađe na ribarnicama, ponajviše zbog same veličine, ali i relativno teškog načina lova. Priprema se na isti način kao i kunjka.
Ostali narodni nazivi za ovu školjku su konjina, korito, kunjka mala, barčica, mladika, papak, pizdica, rovanica, školjarkica i tovar.
