Ovčica (Lithognathus mormyrus, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji ljuskavki (Sparidae). Svoje ime duguje načinu na koji se hrani, jer podsjeća na ovcu na ispaši.

Ostali nazivi za ovu ribu su arkaj, kopač, aršan, beka, mrmora, truta, kalauza, šargac i cip. Iako može narasti do 45 centimetara dužine i težiti i preko 2 kilograma, prosječna lovna težina ne prelazi 0,15 kilograma.

Ovčica ima izduženo, bočno stisnuto ali elegantno tijelo na kome se ističe oveća glava s produženom njuškom i zadebljanim usnama prilagođenima prekapanju po dnu.

Srebrnkasto-bijele je boje, prema trbuhu svjetlije. Ponekad ima zlatast odsjaj, a ukrašena je i s desetak okomitih crnkastih pruga. Cijelo tijelo joj je prekriveno ljuskama. Bočna crta je istaknuta i vidljiva cijelom dužinom.

Iako nije izrazito brz plivač, peraje su joj solidno razvijene.

Ovčicu nalazimo po cijelom Jadranu, prvenstveno na pjeskovitim i muljevitim dnima. Mada podnosi i viši salinitet, radije se zadržava na ušćima rijeka i u mutnim vodama nižeg saliniteta s izraženim morskim strujanjima.

Česta je u lukama, a zateći ćemo je i uz mjesta gdje pristaju sabunjari – brodovi koji vade pijesak. Izbjegava tvrda i kamenita dna, tako da je oko vanjskih otoka gotovo i nema.

Najpoznatija lovišta ove ribe su u Limskom kanalu i Tarskoj uvali, okolici Zadra te ušću Cetine. Nikada ne zalazi dublje od 50 metara.

Ovčica je tipična litoralna vrsta, stalno u pokretu, u potrazi za hranom koju pronalazi rujući po dnu. To su uglavnom crvi, rakovi i mekušci.

Premda najčešće formira manja jata, ponekad se može naići i na jata od nekoliko stotina do čak tisuću jedinki. To se događa u doba mrijesta (srpanj i kolovoz) ili u doba sezonskih migracija.

Ovčica je protandrični dvospolac, što znači da prvi dio svog života provodi kao mužjak, a dosegnuvši 25 – 30 centimetara dužine transformira se u ženku. Spolnu zrelost postiže sa 17 centimetara dužine.

Ovčica se može loviti tijekom cijele godine, no najuspješniji je ribolov krajem proljeća i početkom ljeta te u kasnu jesen. Mada se dosta dobro lovi i danju, noćni ribolov donosi nešto bolje rezultate. Voli tiho do lagano valovito more i kišno vrijeme uz niži tlak zraka i vjetrove južnih smjerova. Gotovo je pravilo da se u ribolovu po mirnom moru love manji primjerci u većem broju, dok su po lagano valovitom moru grizevi rjeđi, ali su zato ulovljeni primjerci krupniji. Više uspjeha će donijeti i ribolov neposredno nakon plime ili za vrijeme nastajanja oseke.

Udicom se ovčicu lovi kao i sve ostale pridnene ljuskavke – fermama sa štapom i iz ruke. Budući je najbrojnija na pjeskovito muljevitim dnima, za ribolov se koriste mahom surf kompleti.

Mada ovčica nije posebno osjetljiva na kvalitetu strune, fluorokarbonski predvez ipak donosi bolje rezultate. Izbor udice nije teška zadaća. Bilo koji model namijenjen ljuskavkama širine luka od 10 do 15 milimetara je dobar odabir.

Pri izboru role treba voditi računa prvenstveno o otpornosti na sol, dok je izbor marke, prijenosnog omjera i kapaciteta u ribolovu ovčica stvar ukusa i osobnih sklonosti. Naime, ovčica je loš borac i ne pruža osobit otpor, tako da se bez većih problema može nasukati i lošijim priborom.

Ipak, valjalo bi koristiti role sa slobodnim hodom špule jer ponuđenu ješku ovčica nikada ne guta na prvu. Najprije ga odvuče metar-dva, pa ga tek tada na miru, nakon kraćeg premetanja po svojim izduženim ustima, proguta.

Mudro bi joj bilo omogućiti taj manevar. Naravno, u praksi se teško obuzdati i ne udariti kontru kada struna počne napuštati kalem role. To realno gledano zapravo i nije neki veliki propust, jer ovčica ima prilično istezljiva usta, pa do kačenja najčešće dolazi samoubadanjem.

Ovčica će rado progutati većinu animalnih ješki koje joj se nađu na putu u njenim prekapanjima dna. Ipak, prvo mjesto nedvojbeno drže crvi, prvenstveno bibi i veliki crv.

Na kulinarskoj ljestvici popularnosti ovčica visoko kotira. Najukusnija je kuhana, ali je jednako tako izvrsna i na žaru, dok je u brudetu posebno tečna.