Informacija je projurila kroz medije – postavljen je novi svjetski rekord u trgovanju ribom. Jedna riba, jedan jedini primjerak, prodana je za 3,2 milijuna dolara. Velika je ta riba, to je istina, ali su za nju plaćeni i izuzetno veliki novci. Rekordna trgovina obavljena je u Japanu! A gdje bi drugdje..?

Na čuvenoj tokijskoj ribarnici i burzi ribe – Toyosu, tuna teška 243 kilograma prodana je za 510 milijuna japanskih jena, preračunato – 3,2 milijuna dolara. Ili, u našim eurima – 2,8 milijuna. Jedan kilogram te ribe kupca je stajao oko 13.350 dolara. A, mi smo se prije dvadesetak dana zgražali nad cijenama suhog bakalara, kada je najveći iznos u našoj maloprodaji bio »samo« 80 eura, što je dosta manje od 100 dolara. »Gušti se plaćaju«, rekli bi naši ljudi, ali i dodali onu drugu: »Za slast meda ne treba prste gristi!«

Kupac rekorder, taj se nije skrivao, bio je u Japanu dobro poznati Kiyoshi Kimura, kojeg zovu kraljem tuna. On je vlasnik lanca sushi restorana – Sushi Zanmai, najpoznatijeg na Dalekom istoku. Treba reći da je on bio i dosadašnji svjetski rekorder po cijeni plaćanja jedne ribe – tune. Postavio ga je u siječnju 2019. godine, kada je tunu tešku 278 kilograma platio 2,1 milijun dolara, odnosno 334 milijuna jena. Kako vidimo, i Japanci imaju inflaciju!

Najveća i najpoznatija ribarnica

Nova rekordna cijena iznenadila je i samog kupca. Priznao je novinarima:

– Nadao sam se da ću platiti malo manje, ali cijena je skočila prije nego što sam to shvatio. Kad vidim dobru tunu, ne mogu odoljeti, sigurno je ukusna…

Platio je puno, i to mu nije prvi put. Očito, više od poslovnog poteza radi se o prestižu, konkurenciji treba pokazati tko je glavni na tržištu tuna. U konačnici platiti će to gurmani, ljubitelji specijaliteta od tune, sushija i sashimija. Mnogi od nas prije bi poželjeli odrezak s gradela. Nećemo o tome što je bolje, ukusnije, apettitnije… gušti su različiti. Japancima je tuna vrhunac gastronomije, delicija što se s ničim ne može uspoređivati. Kad je tuna u pitanju, za cijenu se ne pita!

Tokijska ribarnica Toyosu najveća je i, bez sumnje, najpoznatija na svijetu. Upravo na njoj postižu se najveće cijene prilikom aukcijske prodaje ribe. Najveće na svjetskoj razini. Svjetski rekordi u pravilu se postavljaju na prvoj aukciji poslije novogodišnjih blagdana. Ta je i najatraktivnija, za ribare, kupce i mnoštvo promatrača koji dolaze svjedočiti pravoj predstavi.

Ovogodišnja plavoperajna rekordna tuna ulovljena je uz obalu Ome u sjevernom Japanu, u akvatoriju poznatom po vrhunskim tunama. Nemojmo misliti da su najbolje plavoperajne tune iz našeg Jadrana, kako se volimo hvaliti.

Uostalom, kao da samo u tome pretjerujemo…

Iako, bilo je i jadranskih tuna na tokijskoj aukciji, i ne samo jedna. Avionom su otpremani u Japan primjerci divljih tuna teških i 300 kilograma, a u papirnatoj arhivi još čuvam fotografiju tune od 600 kilograma s jedne jadranske farme. Povratne informacije njihovoj aukcijskoj cijeni nisam dobivao. Niža je u svakom slučaju, jer nije friška, putovala je dva, tri dana.

Najskuplja hrana

U trgovanju s tunama centralna ribarnica u glavnom japanskom gradu, Tokiju, pojam je u svijetu.

O tamošnjoj aukcijskoj prodaji pišu svjetski mediji, samo događanje godinama predstavlja turističku atrakciju. I, dostižu se fantastične cijene!

Nigdje drugdje na svijetu ni jedna riba, niti bilo koja druga hrana, ne postiže takve cijene. Svojedobno mi je jedan znalac, čovjek koji je nazočio aukcijskoj prodaji na staroj tokijskoj ribarnici, pokušao slikovito objasniti trgovačke relacije. Rekao je da ne postoji životinja na kugli zemaljskoj čije meso ima veću cijenu.

Za usporedbu je naveo elitne trkaće konje. Grubom i neprimjerenom računicom ispalo bi da je njihov kilogram znatno jeftiniji od kilograma tokijske tune.

Spominjao je i staru ribarnicu. Ona je uistinu legendarna, ali više ne postoji. Svi su je obožavali, ribari, trgovci, kupci, turisti, gurmani… Bila je jedna od tokijskih znamenitosti. Mnogi i danas za njom žale, prisjećanja bude nostalgiju. Zvala se Tsukiji! Stara i nova locirane su blizu, ako nam to nešto znači. Tokio je jedna od svjetskih metropola, možda su lokacije udaljene pet kilometara, njima je to blizu, a nama…

Ribarnica Tsukiji zatvorena je u listopadu 2018. godine, nakon 83 godine trgovanja na njoj. Otvorena 1935. godine s vremenom je postala puno više od obične ribarnice. Bila je popularna turistička destinacija koju je dnevno posjećivalo više od 40 tisuća domaćih i inozemnih turista. Kao jedan od razloga za rušenje navodila se starost objekta, uz obrazloženje da ne udovoljava protupotresnim normama.

U stvarnosti povod je bio drugi – Tokio se pripremao za Olimpijske igre, lokacija je bila previše atraktivna, pa su joj gradski čelnici namijenili nove sadržaje.

Prosvjedovale su stotine tisuća građana Tokija, ljubitelja tradicije koji su ribarnicu smatrali važnom povijesnom znamenitošću. Između ostaloga, spominjani su povijesni temelji ribarnice Tsukiji.

Na njenoj lokaciji trgovalo se ribom već od 17. stoljeća, pa se prije gradnje moralo porušiti puno malih ribarnica. Prosvjedi su ostali neuslišani, Tsukiji je prošlost, a Toyosu sadašnjost.

Simbol nacionalnog ponosa

Prva novogodišnja aukcija u novoj ribarnici Toyosu održana je 5. siječnja 2109. godine. Tada je, također Kiyoshi Kimura, tunu tešku 278 kilograma platio 3,1 milijun dolara.

S rekordnim iznosom on je i staru ribarnicu ispratio u mirovinu. Postavio ga je 2013. godine, kada je platio 1,5 milijuna dolara za jednu tunu. Japancima je nadasve važno da prvi kapitalac u godini ostane u njihovoj domovini. To je za njih svojevrsni simbol nacionalnog ponosa. Zato, cijena nije primarna. Jer, dogodilo se nekoliko puta da je »pobjednik« novogodišnje aukcije bio kupac iz Hong Konga.

U više navrata nazočio sam aukcijskoj prodaji ribe na talijanskim veletržnicama. Najviše me impresionirala ona u Chioggiji, najveća u Italiji.

Na njoj se trgovalo na stari način, šaptanjem cijene na uho voditelju aukcije. Na ostalima sve je javno, tehnika je davno ušla u trgovinu. Pretpostavljam da je tako i u tokijskoj ribarnici. Što bi posjetitelji vidjeli, a njih je na tisuće.

Ono što je ostalo nepromijenjeno na staroj i novoj ribarnici, to je prodaja velikih primjeraka tuna. Predstava za posjetitelje. Zbog toga oni ranim jutrom, dok većina normalnog svijeta tvrdo spava, žure na ribarnicu, tiskaju se u prve redove, da bi izbliza svjedočili razbacivanju s velikim svotama novaca, što često značajno premašuju realnu vrijednost kupljene ribe.

Tune ponuđene na aukciji imaju odrezani rep. To omogućuje potencijalnim kupcima da pregledaju meso ribe – boju, teksturu i masnoću.

Razgledavanje je dozvoljeno dok se ne oglasi zvono, ono označava početak trgovanja.

A finale – to mediji odašilju na sve strane svijeta. Svote iskazane u japanskoj valuti djeluju još impresivnije, milijuna je puno više!