S Pelješca nam se javio podvodni ribolovca Martonio Paleka koji je uspio najprije promašiti, a potom nastrijeliti kostoroga kojeg je nakon toga s posebnim tekom u društvu prijatelja i pojeo.

Evo što nam je Martonio ispričao o tom svom ribolovnom i gastronomskom doživljaju:

– Nakon neuspješnog ribolova, taj dan sam se vraćao na brod pa sam odlučio pogledati sidro i lanac jer sam namjeravao noćiti u toj uvali na Pelješcu.

Pri pogledu na sidro koje je bilo na nekih 5-6 metara dubine, opazim nedaleko neuobičajeni krug u pijesku i poviše tog kruga ribu kako perajama kopa gnijezdo.

Doplivao sam poviše ribe, ali zbog slabe vidljivosti nisam raspoznao o kojoj vrsti se radi, samo sam vidio da nije baš mala – priča nam Martonio.

-Odem do broda po pušku i vratim se te pokušam zaroniti 5-6 metara dalje.

Namjera mi je bila došuljati se u domet po morskom dnu.

No čim sam zaronio, riba je pobjegla u posidoniju nedaleko od tog svog gnijezda.

Odlučio sam pričekati na površini jer sam pretpostavio da će se vratiti i nastaviti posao na gnijezdu – nastavlja Martonio svoju priču.

– I uistinu, već nakon pet minuta se vratila ali u društvu još jedne iste ribe, samo malo veće.

Pretpostavljam da je to bio mužjak koji je došao braniti ženku i gnijezdo.

Znao sam da ih ne mogu prevariti šuljom jer će pobjeći čim zaronim tako da mi je kao jedino rješenje ostala opcija gađati od gore.

Premda tako postaje teža meta, odlučio sam se za veću ribu koja se smirila nedaleko gnijezda i spustila se na morsko dno.

Nisam zaronio nego sam okušao sreću s površine, a razlog tome je i velika puška od 115 centimetara s dometom od nekih 4-5 metara – priča nam Martonio dalje.

– Pritisnem tako okidač i pogodim u pijesak tek 2 centimetra od ribe koja je u početku bila nepomična, a koja je nakon hica munjevito pobjegla.

Promašaj!

Zapnem ponovo strijelu, nategnem laštike te potražim drugu ribu koja je bila iznad gnijezda kako sam je i prvi put uočio.

Zaronim 2 metra, ona se zakrene da me pogleda i ja ispalim pa je pogodim precizno iznad glave.

I tek tada shvatim da je to moj prvi kostorog i da ima oko 3 kilograma.

Koža mu je jako otporna i tvrda, zubi oštri, a zagriz moćan.

Premda sam čuo da ga neki peku s kožom, riba je isfiletirana i spremljena na grillu na brodu.

Većinu su mi pojeli gosti, Australci koji love jastoge u Perthu. Oni su rekli da im je to jedna od boljih riba koju su jeli.

Naravno, i ja sam je probao. Meso je odlično bijelo i ukusno, teksture slične kao kod škarpine tako da ću, kada se s kostorogom ponovo sretnem pod morem, s posebnom pažnjom pokušati ostvariti ulov koji ću sam pojesti – ispričao nam je Martonio Paleka.