Zora je drhtulju promašila pa je naravno, odmah probala i Ana i to nekoliko puta, ali bezuspješno, sve dok drhtulja nije došla do mene. Zabacila sam skosavicu malo ispred nje i gle čuda! Štap se smotao i drhtulja je bila na skosavici.
povezane vijesti
- Novi uspjeh pulskog akvarija – Uspješno uzgojene planktonske ličinke jadranskih račića mizida
- Shore jigging je zahtjevna disciplina koja ne trpi propuste. Evo kako složiti svoj pribor za ovakav lov
- Porodica sjenki u Jadranu ima samo tri predstavnika od kojih je jedan koraf. Evo nekoliko zanimljivosti o ovoj vrsti
Iz Zadra nam se još jednom javila Senka Polovina, no ne sa lignjom, što je za ovo doba godine njena uobičajena lovina, već s uistinu nesvakidašnjim ulovom. Evo što nam je ispričala:
– Bila je to jedna sasvim obična večer bez nekog osobito velikog ulova. Već sam se pomirila s tim da idem kući gotovo praznih ruku. Sestra mi Zora i prijateljica Ana su jednako uporno zabacivale i izvlačile prazne skosavice tako da sam počela razmišljati o tome da se pokupim i odem – priča nam Senka.
– I baš kad sam Ani rekla kako bi tribali prominiti poštu, Zora je povikala:
– Što je ovo u moru? – i zabacila svoju skosavicu prema drhtulji koja se pojavila niotkuda, pola metra ispod površine uza sami kraj – nastavlja Senka svoju priču.
– Zora je drhtulju promašila pa je naravno, odmah probala i Ana i to nekoliko puta, ali bezuspješno, sve dok drhtulja nije došla do mene. Zabacila sam skosavicu malo ispred nje i gle čuda! Štap se smotao i drhtulja je bila na skosavici.
– Srca ti Ane! Daj mrižu! – jedva sam propentala koliko se štap smotao. Drhtulja se uskomešala, a Ane pomogla, i evo je! U trenu je bila vanka. Naravno da je živu nisam dirala nego sam je tek posli, doma, izvagala. Dva kila i pedeset tri deka! Nije lignja, ali nije ni za baciti – ispričala nam je sretna i spretna Senka Polovina.
