Tužan prizor. Nisam mu svjedočio, ali mi nije teško predočiti kako je izgledalo. »Vila Velebita Dva« zauvijek je otplovila. Sa svog stalnog veza u Bakru otegljena je na put bez povratka. Najtužnija epizoda u životu broda. Tužniji su jedino trenuci kada brod tone. Jednom davno tome sam svjedočio daleko od našeg Jadrana, na španjolskom otoku Ibizi. Agonija što se uistinu teško gleda. Više desetljeća »Vila Velebita Dva« bila je sastavni dio bakarske gradske vizure. Bila je i – više je nećemo vidjeti. Do jučer brod Pomorske škole iz Bakra, a već dugo izvan funkcije, imao je veliko značenje za naše pomorstvo. I, ostavio je veliku prazninu, dok mu ne doplovi zamjena.

Poznavao sam »Vilu Velebita Dva«, bio na njoj više puta, plovio na kraćim relacijama. Prvi put vidio sam je davno, još u djetinjstvu, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je bila putnički brod Jadrolinije, a ime joj je bilo »Kali«. Održavala je liniju između Zadra i naselja na otocima Ugljanu i Pašmanu. U jutarnjim satima, taman se razdanjivalo, čekao sam u Zadru ukrcaj na veći brod. Dječački radoznalo promatrao sam okolne brodove. I uplovljava malešni »Kali«, ne krcat nego prekrcan putnicima. Jedan detalj nadasve me se dojmio. Dok je brod pristajao, putnici su počeli užurbano uzimati u ruke popriličnu prtljagu, dizali su na sebe velike ruksake, košare, kašete… Svima se žuri, nose verduru na placu, čuo sam komentar nekog od promatrača. Iskrcaj mnoštva putnika s malog broda dugo je trajao…

Sljedeći susret s brodom »Kali« uslijedio je tri, četiri godine kasnije u Novalji. Početkom rujna mnoštvo ljudi čekalo je na Veloj rivi brod što je održavao liniju Zadar – Rijeka. Umjesto očekivanog dobrog starog »Kotora«, što je gustim crnim dimom iz daleka najavljivao svoj dolazak, pojavio se »brodić«. Zvao se »Kali«! Već je bio pun putnika, a u Novalji je čekalo mnoštvo. I svi su se uspjeli ukrcati! Posade Jadrolinije uvijek su uspijevale nemoguće, »u litru uliti litru i pol«. Puno kasnije upoznao sam školski brod »Vilu Velebita Dva«. Ni na kraj pameti nije mi bilo da je to onaj nekadašnji mali »Kali« sa zadarskog područja. Saznao sam to godinama kasnije.

ZAPUŠTENA DONACIJA

Bakarska Pomorska škola imala je u svojoj povijesti duža razdoblju u kojima je bila bez vlastita broda, nije sada prvi puta s nastavom ostala »na suhom«. Nije baš da se kompletan nastavni program provodi u učionicama, ali bez vlastita broda teško je realizirati sve planirano. Pomorska škola bila je bez broda u dugom razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do 1974. godine. Jadrolinija je 1973. rashodovala mali drveni brod, a umjesto da ga otpremi u rezalište, donirala ga je Pomorskoj školi. Mogla ga je i dati, godinama se upravo u Bakru školovao, a školuje se i danas veliki dio njena stručnog kadra, nautičara i strojara, nekad i radiotelegrafista. Nakon preuređenja, 1974. zaplovio je stari brod s novom namjenom i novim imenom – »Vila Velebita Dva«. Novu ulogu godinama je uspješno obavljao. Na tom brodu redovno se održavala praktična nastava. Obično se isplovljavalo s desetak učenika. Kako je svojedobno rekao jedan od bivših zapovjednika, plovidbu su učenici najviše voljeli, pa su rado odlazili na praktičnu nastavu.

Drveni brod što je dobio ime »Kali«, izgrađen je 1956. godine u tadašnjem zadarskom brodogradilištu. Duljina preko svega mu je 28,4 metra, širina 6,30, gaz 2,38. Prvotno ga je pokretao diesel motor Ansaldo od 350 KS. Bio je registriran za malu obalnu plovidbu i prijevoz 250 putnika. Prvi susret predstavnika škole s darovanim brodom donio je teško razočaranje. Totalno napušten i zapušten dočekao ih je na vezu u Vranjicu, u takvu stanju da su dvojili bi li ga uopće preuzeli. Iskazali su i bojazan je li u stanju ploviti do Bakra. Brod je za plovidbu osposobljen u Splitu, u brodogradilištu, a za dovođenje motora u radno stanje trebala su dva mjeseca. U bakarski akvatorij brod »Kali« uplovio je 23. kolovoza 1973. godine i usidrio se ispred škole, odnosno nautičke radionice. Odmah se pristupilo njegovu uređenju u čemu su sudjelovali učenici i nastavnici, posebno praktičari. Taj je posao trajao godinu dana. Ime »Vila Velebita II« brod je dobio na prigodnoj svečanosti 6. listopada 1973.

ODRŽAVANJE DRVENOG BRODA

Na prvu plovidbu s učenicima četvrtih razreda nautičkog i brodostrojarskog odsjeka brod je krenuo 18. svibnja 1974. godine. Putovanje je trajalo jedan dan, oplovili su Krk, pristali u Senju i vratili se u Bakar. Zanimljivo je, pročitali smo u monografiji »Školski brodovi Pomorske škole Bakar«, da je o školskim plovidbama – praksi na brodu vođena slaba evidencija. Pouzdano se zna da nije bilo višednevnih krstarenja, te da se u školskoj godini 1978./1979. nije plovilo, zbog dodatnog opremanja broda.

S vremena na vrijeme »Vila Velebita Dva« odlazila je na remont i uređivanje, što je znalo potrajati. Škola nije imala dovoljno novca za takve zahvate, sreća je bila kada se ukazao kakav dobrotvor sa strane. Temeljita obnova izvedena je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, radilo se postupno, u etapama, kako su pristizali novci, ili »sponzori« darivali određenu opremu i materijal. Tom prilikom ugrađen je motor Isotta Fraschini od 850 KS, star 40 godina, što je omogućavao maksimalnu brzinu od 10 čvorova. Motor je promijenjen 1995. godine kada je u Brodogradilištu »Viktor Lenac« skinut pomoćni motor s jednog broda i na školski brod ugrađen kao glavni. Tih godina i školski brod dobiva pomoćni motor – Torpedo od 75 KS koji se prvenstveno koristio za opskrbu izmjeničnom električnom strujom. Suvremeno je uređen i opremljen brodski salon, što je istodobno bio učionica i predavaonica za učenike. Na višednevnu plovidbu s učenicima brod je isplovio u ožujku 2000. godine, s time što je prethodno opremljena spavaonica s 19 kreveta. Od početka ovog stoljeća »Vila Velebita Dva« sudjeluje u ekološkim akcijama, a povremeno su je koristili i učenici drugih škola.

Ljudi od mora znaju što je stari drveni brod, kako ga treba kontinuirano održavati i ulagati u njega. Ako to izostane, brzo će mu kraj, što je upravo zadesilo »Vilu Velebita Dva«. Bez obzira na to što stari kalafati tvrde: »Dok je stabala u šumi, drveni brod nije star.« Mnogo puta uvjerio sam se kako izgledaju kvalitetno održavane stoljetne starine!

TREĆI ŠKOLSKI BROD

»Vila Velebita Dva« bio je treći brod Pomorske škole iz Bakra. Prvi je bio jahta »Margita«, dvojarbolni brod dužine 30 metara, izgrađen u Engleskoj 1880. godine. Za potrebe škole kupljena je 1894. i bila je prvi civilni školski brod na Sredozemlju. Zatim dolazi prva »Vila Velebita«, građena 1908. u Kielu namjenski za potrebe škole. Njena je plovidba okončana u vihoru Drugog svjetskog rata. Talijani su je odveli i – nikad se nije vratila.