Valovi s vanjske strane Ugljana su bili toliki da je bilo već i nemoguće biti blizu obale, a da me more ne izbaci na stijene. Vidljivost, sve gora, ako ne i nikakva. Zato sam i odlučio malo promijeniti strategiju…
povezane vijesti
Piše: Marko Biserko
Olujno jugo se spremalo, ali naravno nema mira.
Ostavio sam ženu na trajektu rano, ide na tečaj hrvatskog u Zadar, iz Indonezije je inače.
Dakle, što činiti u 6:30 ujutro nego se spremiti u more.
Oprema je jednostavna.
Odijelo Salvimar Krypsis 7 milimetara i puška isto Salvimar no ovaj puta Hero Storm 110.
A na pošti vrijeme relativno OK, bistro more.
Temperatura 17, a vanka 6-7 stupnjeva tako da je bilo lijepo ugrijati se malo u moru.
Znam da brancini rade sada, tako da sam odlučio preplivati sve pošte svoje jer nije bilo smisla koristiti brodu po takvom vremenu.
I prve tri ure lova ništa.
Jedan šut, jedna podlanica koja se strgla.
A jugo je počelo jačati.
Valovi s vanjske strane Ugljana su bili toliki da je bilo već i nemoguće biti blizu obale, a da me more ne izbaci na stijene.
Vidljivost, sve gora, ako ne i nikakva.
Zato sam i odlučio malo promijeniti strategiju, napraviti par urona u otvorenom dosta dalje od obale, na nekih desetak metara.
I to se pokazalo vrlo dobro jer eto, cijelo jato se našlo ispred mene.
Valjda su imali iste probleme oko taktike lova kao i ja, tako da smo se odjednom našli na vrlo maloj udaljenosti tako da smo se uspjeli i vidjeti.
Na kraju se ulovilo ipak lijepo tako da se isplatilo valjanje po jugu.
A onda, po tada već velikom jugu, nazad do auta, oko 2 kilometra pedaliranja, ali žena je bila zadovoljna, a to je ipak najvažnije.
