Piše: Alberto RONČEVIĆ

Nedavno sam pročitao, naravno negdje na internetu gomilu pojašnjenja zbog čega je u moru ribe sve manje pri čemu je glavni krivac globalno zatopljenje.

Nimalo ne sumnjam da globalno zatopljenje ima svoj pogubni učinak na život u moru, no komentari znanstvenika koji su anketirani i koji su očito majstori u izbjegavanju poanti (čast izuzecima), premda sam zapravo i očekivao nešto upravo tako, ipak su me iznenadili.

Dakle, ja ne želim ovdje nikoga prozivati, a ako se netko od tih ljudi prepozna u citatima komentara neka mi ne zamjeri, jer na kraju krajeva, nisam ja to rekao nego samo prenosim mišljenje struke.

Prvo je konstatirano da se naše more baš kao i cijeli Mediteran smatra ‘vrućom točkom klimatskih promjena’.

Nisam siguran je li tu riječ samo o konstataciji da je tu kod nas osobito vruće ili da smo mi razlog i ishodište tog zagrijavanja.

Istaknuto je i kako se u posljednjih 150 godina podižu planetarne temperature te da dolazak lesepsijskih migranata ugrožava autohtone vrste.

Srdele i skuše su evidentno sve manje, a pristižu nam i neke nove vrste meduza i vrlo invazivni rakovi što je problem jer je naše more poluzatvoreno, gotovo kao neko jezero, i teško će se samo moći obraniti.

Ni ovdje nikakav prijedlog za bilo kakvo rješenje nije dan.

A onda je i rečeno da na zagrijavanje Jadranskog mora utječu dva efekta.

Prvi je postepeni porast površinske temperature mora tijekom proteklih desetljeća, a drugi se odnosi na dugotrajne toplinske valove koji dovodi do dodatnog porasta već spomenute površinske temperature koja je u kombinaciji sa stakleničkim plinovima pogubna za naše more.

Osim toga su rekli da se to zagrijavanje odvija u čitavom vodenom stupcu. a što se prati posljednjih 75 godina.

Tako se termoklina, ljetna granica između gornjeg sloja tople i donjeg sloja hladnije morske vode, nekada spuštala do 25 metara dubine, a danas tu granicu nalazimo i na 50 metara dubine.

Nažalost ne postoje podaci od prije 100 godina da bi ih mogli usporediti s današnjima i tako dobiti jasniju sliku, samo ovi od 75 godina.

A toplinski valovi su naravno, također posljedica efekta stakleničkih plinova, a manifestiraju se kroz dugotrajne stabilne anticiklone.

Na kraju je rečeno da se realni uvid u stanje zagrijavanja i pregrijavanja zapravo može dobiti samo konstantnim praćenjem temperatura u dubokim slojevima mora.

Tako nam dugoročni prikaz promjena temperature u dubokomorskim slojevima južnog Jadrana pokazuje trend zagrijavanja mora za preko 1⁰C s izrazitim povećanjem u posljednjih desetak godina.

Finale svega ovoga je odradio komentar iz Splita u kojem su se osvrnuli na činjenicu da je mrijest većine morskih organizama ovisan o točno određenoj temperaturi, a što je posljedično u izravnoj korelaciji s obnavljanjem populacija.

Tako onda i migracije, brzina rasta,  dostupnost hrane i naravno sposobnost i mogućnost preživljavanja direktno ovise o temperaturi okoliša.

Dakle, osim ovog zadnjeg komentara koji diskretno ukazuje na mogućnost praćenja vremena mrijesta određenih vrsta pa u skladu s tim i na proglašenje lovostaja na određene vrste, a što bi onda bilo konkretno djelovanje u smislu pomoći moru, svi su zajedno zaključili da je sve toplije i da je tome razlog globalno zatopljenje, emisija stakleničkih plinova, porast planetarnih temperatura, pri čemu nikome baš i nije jasno tko to tamo negdje gore emitira stakleničke plinove, te da su lesepsijski migranti krivi što su srdele i skuše sve manje.

Naravno, usput žale što nemaju rezultate mjerenja od prije 100 godina jer bi s tim podacima mogli još više žaliti, a za što su vjerojatno krivi naši djedovi koji su tako neodgovorno preskočili ta mjerenja.

Kapu dolje novinaru što je uspio od svega toga složiti takav članak i stručnjacima što su nam uspjeli reći nešto novo i napokon nam otvorili oči, barem meni.

Odmah prestajem loviti srdele i skuše i koristiti dezodorans pa makar mirisima pobio svu svoju bližu kopnenu okolinu.