Iz Bara u Crnoj Gori nam se javio Saša Orlović koji je uspio ostvariti ulov koji se ne viđa baš svakog dana. Dapače, Sašin je ulov većini ribolovaca nepoznanica tako da je izazvao puno polemika, od determinacije do toga je li uopće jestiv. Evo što nam je Saša rekao o tom svom neobičnom ulovu:

– Lovio sam u Baru sa lukobrana, na samom ulazu u Barsku luku. Štap je bio Marshall Excalibur Feeder 360, mašina Garbolino Super Master 545G, najlon u osnovi Sufix 0,35, a na kraju fluorokarbonski predvez Trabuco od 0,33 milimetra – priča nam Saša.

– Sistem na koji sam lovio je bio neka moja fora, pa ću ga pokušati pojasniti.

Znači fiksno olovo od 40 grama ide dolje, a 1,5 metara od olova ide gornja, fiksna udica dok između, na pola udaljenosti ide klizna udica s graničnikom.

Ovaj sistem mi se izuzetno dobro pokazao za lov orade na feeder štapovima – pojašnjava Saša.

– Toga sam dana došao na poziciju neposredno nakon zalaska sunca.

Prvo sam probao na gambora i vidio da je sitna riba dosta aktivna.

Mijenjam gambora sa sardelom i stavljam dosta silikonskog konca, baš zbog sitne ribe.

A udarci sitne ribe na štapu su bili neprestano vidljivi no ubrzo vadim jednu oradicu, a onda nedugo zatim još jednu.

Pri sljedećem zabačaju primjećujem da je u startu sitna riba prestala s grizevima. Znam da nije bilo vremena da sitna riba skine mamac što mi je bilo jako čudno no ipak sam sve ostavio tako nekih desetak minuta – nastavlja Saša svoju priču.

– Sve ima svoj kraj pa tako i moje strpljenje. Pomislio sam da su ipak uspjele skinuti mamac tako da sam odlučio izvući štap i provjeriti.

Reda radi, udario sam kontru i naišao na neočekivani otpor. Osjećao sam nešto teško na štapu pa čak uočavam i pokušaj bijega tako da sam pomislio da se možda radi škarpini.

Ulov napokon stiže do površine i pošto sam bio sam mučio sam se s dugačkim štapom i podmetačem.

Odmah vidim da je hobotnica u pitanju i nakon malo navlačenja glatko upada u podmetač.

Međutim kad je izašla iz podmetača primjećujem da je čudnog i nekako izduženog oblika, s točkicama po sebi.

Na prvi pogled mislim da je muzgavac, ali kad sam pogledao vidim dva reda pipaka i tada shvaćam da imam nešto za što ne znam što je.

Tek nakon što sam objavio ulov po grupama na društvenim mrežama dobio sam točnu informaciju o vrsti i tako sam saznao da sam ulovio tračana.

Ribolovom se bavim od svoje četvrte godine, a nikad nisam to čudo vidio ni znao da postoji. More nas ne prestaje iznenađivati pa nas svaki put iznova obraduje nečim novim – ispričao nam je Saša Orlović.

A tračan (Callistoctopus macropus, Risso, 1826) je glavonožac iz iste obitelji kao i hobotnica (Octopodidae).

Robusnog je i mišićavog izgleda, vrlo nalik običnoj hobotnici od koje se razlikuje ponajprije po tanjim i znatno duljim krakovima čija dužina i do 7 puta premašuje duljinu tijela. Krakovi imaju dva reda prijanjaljki s tim da je dorzalni par krakova najduži i najdeblji. Treći desni krak je hektokotiliziran što znači da je kod tračana ovaj krak specijalizirane građe namijenjen razmnožavanju.

Tračan ima i brojne bijele mrlje na smeđecrvenom tijelu, ali je boja zapravo promjenjiva, baš kao i kod hobotnice.

Može narasti do 150 centimetara dužine i pritom težiti oko 2 kilograma, no najčešća lovna dužina se kreće oko 60 centimetara.

Kozmopolitska je vrsta koju nalazimo diljem svijeta u toplim do umjereno toplim morima s tim da je posvuda zapravo relativno rijetka vrsta. U Jadranu je najbrojniji u njegovom južnom dijelu s tim da su najsjeverniji nalazi zabilježeni tek oko Žirja.

Tipična je bentoska vrsta koja živi od najplićeg mora do 300 metara dubine.