Dno je u gradskim lukama uglavnom muljevito i puno zadjeva zbog otpada. Naravno, postoje i luke - izuzeci u kojima nema otpada, ali muringa i kolpo-morta ni u jednoj luci ne nedostaje, što poprilično otežava većinu ribolovnih pokušaja.
povezane vijesti
Luke su u najvećem broju slučajeva zatvoreni eko sustavi, premda je riječ ‘eko’ zbog zagađenosti lučkih voda možda neprimjerena.
Lučko je more s otvorenim morem u najvećem broju slučajeva spojeno izlaznim dijelom između vrha lukobrana i druge obale, što je zapravo uglavnom vrlo usko područje. More tim prolazom cirkulira u skladu s izmjenama plime i oseke, ali najdublje dijelove luka uglavnom nikada ne dosegne.
Ribe koje se zadržavaju u lučkim vodama uglavnom su stalne vrste poput cipla ili salpi, koje tu pronalaze hranu i sve životne potrebe provodeći u tom istom okruženju najveći dio života. Zbog konstantnog konzumiranja hrane koja je unatoč svim pokušajima filtriranja otpadnih voda i zakonskim odredbama za sprječavanje onečišćenja i zagađenja, lučka je riba uglavnom neprimjerena za ljudsku ishranu. Naravno, to nipošto ne znači da se zbog toga ne može uživati u ribolovu, naravno, ako ambijent i zakonska ograničenja nisu prepreka. Naime, prema važećem je zakonu, od 1. svibnja do 1. listopada u lukama i lučicama ribolov strogo zabranjen.
Dno je u gradskim lukama uglavnom muljevito i puno zadjeva zbog otpada. Naravno, postoje i luke – izuzeci u kojima nema otpada, ali muringa i kolpo-morta ni u jednoj luci ne nedostaje, što poprilično otežava većinu ribolovnih pokušaja.
U lukama se uglavnom love cipli, i to na plovak, dok se od pridnenih vrsta najčešće love podlanice. Od vrsta zanimljivih spinerima valja spomenuti brancine i strijelke kojih posljednjih godina ima sve više.
Ni oko jedne spomenute vrste nema nekih tajni. Cipli se uglavnom mogu jasno vidjeti, a ako ih nema, tada se uz malo bruma mogu lako privući.
Podlanice se love na fermu, na bibija, srdelu ili volka, dok se brancini love silikoncima ili wobblerima, a strijelke popperima sa sajlom na predvezu.
