Gof je snažna i vrlo nepredvidiva riba. Ponekad napada bez oklijevanja, a ponekad ga treba tražiti poput plahog lučkog brancina. Ono čime odskače od ostalih ribljih vrsta je svakako njegova veličina. Ipak, unatoč tome, mnogi ribolovci love nedorasle primjerke, na većem dijelu naše obale poznatije kao felune. Razlog – puka zabava. Ustvari, lakše je tako razmišljati jer je uistinu teško razumjeti zbog čega bi netko lovio i ubijao ribu tešku pola kilograma koja može dosegnuti preko pedeset.

Gof se može loviti na razne načine no najatraktivniji i najdinamičniji je nedvojbeno panula. Bez obzira za koji se tip panule odlučili, nije je teško složiti. Dva su osnovna modela koja se prakticiraju na većem dijelu naše obale. Prvi je svakako legendarna i provjereno učinkovita viška panula koja se povlači ‘iz ruke’. Premda postoje brojne varijacije, temeljna verzija uključuje niz pravilno raspoređenih olovnica koje imaju zadataka potopiti ješku na željenu dubinu.

Drugi model panule uključuje štap i najčešće multiplikator. Iako se mogu koristiti i jake stacionirane role, multiplikatori su s obzirom na odnos snage i očekivani otpor lovine ipak primjereniji izbor. Budući da se gof kojega pokušavamo prevariti panulom nalazi u donjoj zoni mora, uvijek bliže dnu nego površini, pribor valja potopiti. To se može postići na dva načina. Jedan je uz pomoć downriggera – olovne kugle sa štipaljkom koja se spušta neposredno ispod barke. Kugla visi na zasebnoj struni, dok je osnova panule zakačena štipaljkom. Na taj je način panula na istoj dubini na kojoj je kugla, a u trenutku kačenja osnova naprosto klizne iz štipaljke nakon čega je kontakt između ribolovca i ribe neposredan.

Drugi je način korištenje kliznog opterećenja poput gvardijana ili pak bouncera, koji se vješaju na osnovnu strunu te panulu potapaju na željenu dubinu. Prilikom istezanja lovine, klizna se olovnica naprosto skine, naravno u trenutku kada je dovučemo na palubu.

Bez obzira za koji se način panulavanja odlučili, na kraju morate postaviti ješku.

Birati možete između umjetnih i prirodnih, a među prirodnima između živih i krepanih.

Kod umjetnih mamaca – varalica, rukovodite se deklaracijskim podacima. Na većini je varalica istaknuta dubina do koje uranja, te njena osnovna karakteristika koja govori o tome da li je model plivajući, neutralni ili pak tonući. Da biste odredili ispravnu brzinu povlačenja prošetajte varalicu uz brod pri različitim brzinama pa ćete lako ustanoviti koja je optimalna. Najčešće je to brzina od 1,5 do 2 milje.

A ukoliko se odlučite za prirodnu ješku, tu već postoji nekoliko finesa i različitih pristupa o čemu će biti riječi u jednom od idućih priloga.