Da riba ribi grize rep odavno je poznata činjenica. Ipak malo je ribolovaca koji tu tako istinitu maksimu znaju iskoristiti.

Kantari se od davnina love ‘pod penom’. Taj je oblik ribolova temeljen na činjenici da se ta vrsta u proljeće zadržava u blizini zapjenjene površine prepune najrazličitijih stvari. U toj pjeni stvorenoj od lupanja valova o obalne stijene možemo pronaći veliku količinu smeća, biljnog otpada, ali i hrane, i to u obliku malih riba koje se ne mogu otrgnuti i izaći iz povratnih strujanja kao i već uginulih, cijelih ili razbijenih u komadiće. Naravno da krupnije ribe poput kantara itekako znaju cijeniti taj dar prirode pa se u skladu sa tim i zadržavaju upravo u toj zoni tako bogatoj hranom. Ako se nađete u pravo vrijeme na pravom mjestu, sa pravom opremom, uspjeh ne može izostati.

No stijene o koje se zapjenjeni valovi razbijaju nisu svima dostupne. Mnogima su predaleke i zahtijevaju stanovitu fizičku spremnost uz specijalan ribički pribor, pa im je stoga takav oblik ribolova nedostupan. Ipak, ne mora biti tako. Ribolov ‘pod penom’ je moguć i tamo gdje nema valova i stijena.

Većina je gradskih luka uređena tako da imaju i gradsko pristanište za trajekte ili bar veće brodove. Takva su mjesta obično nepristupačna ribolovcima iz mnoštva razloga. No pored pristaništa, takve luke najčešće imaju i svoje lukobrane ili bar istaknute punte sa lanternom vodiljom uz koju takvi brodovi redovito prolaze.

Na takvim je pak puntama ribolov uglavnom dozvoljen tijekom cijele godine ili bar u onom zimskom periodu, pri čemu je količina neželjene publike najčešće svedena na minimum. Odabir takve pozicije za jedan kasnopopodnevno večernji ribolov je itekako pogođen, a izgledi za dobrim ulovom su više nego veliki.

Neke tajne oko takvog ribolova zapravo i nema. Veliki brodovi u svom prolazu redovito nailaze na jata manjih riba poput inćuna ili gavuna, pri čemu se rijetko kada dogodi da baš niti jedan ne strada. Osim toga, dubina na takvim mjestima nije nedostižna tako da kuželj koji naprave propulzori u svom radu redovito diže dobar sloj dna, nudeći izobilje hrane i istovremeno muteći more do određenog sloja što je prijeko potreban zaklon predatorima koji u svom lovu koriste ‘mutnu vodu’. To su u prvom redu brancini, strijelke, ali i ušate pa i iglice koje spretnom ribolovcu mogu pružiti vrhunski doživljaj lova u pjeni čak i daleko od stijena.

A da li će to biti spinning ili klasičan ribolov animalnim ješkama ovisi ponajprije o sklonostima ribolovca.