Ivan Aleksić je podvodni ribolovac koji u pravilu ide u ciljane ribolove u kojima su mu uvijek strogo određene ribe na meti.

Ipak, od svih riba, picevi su mu posebna strast.

Evo kako je u jednom do svojih posljednjih urona ulovio još jednog pica:

– Svi moji lovovi su ciljani lovovi, posebno kad mi majka i otac požele kakvu određenu ribu.

Tako su prije nekidan rekli da bi zubatca i pica pa sam im pošao uloviti par komada.

Inače je pic riba koja meni oduvijek predstavlja izazov.

Plah i često nezainteresiran, traži posebne pristupe i trikove.

I u tom lovu na zubaca mi se digao pic od sigurno 3 kile, al’ nisam bio dobro skriven pa je taj ostao u moru.

Inače ih ima dosta, tih većih, ali su jako pametni – priča nam Ivan.

– Veći primjerci traže izuzetnu apneu jer treba dosta vremena da izgube nepovjerenje i da roniocu priđu dovoljno blizu.

Rijetko kad ih uspijem dobiti na šulju, uglavnom ih lovim na čeku, barem kod mene.

Tek kad prvi mali komadi priđu, onda započinje igra čekanja gdje je zaklon presudni faktor. Ukoliko smo dobro skriveni i nepomični, tada možemo očekivati da će nam prići dovoljno blizu za hitac – nastavlja Ivan.

– A veći primjerci, posebno na dane kad je prazan mjesec, za uspješan lov traže specifične pristupe u strogo određeno doba dana.

Lovim ih uglavnom na velikim padinama do 20 metara dubine.

Ribolov započinjem pripremom tridesetak metara od pozicije te se išuljavam preko sike u dubinu.

Tako je bilo i ovoga puta. Radim pobuk, a iz dubine se penje jato orade i krajičkom oka spazim ovog ljepotana.

Kako se riba primiče prema gore, pojavljuje se još veći pic, ali u tom trenutku se poklapaju prijašnji pic i orada i ne oklijevam pucati.

Ide hitac po sredini i pic divlja.

Ulazi u rupu pokušavajući se osloboditi, ali zbog kvalitete hica ne oklijevam ga odmah izvlačiti.

Uopće ne razmišljam o težini ulova.

Dovoljno velika riba je na nizcu i to mi je sasvim dosta da se vratim doma punog srca savim zadovoljan – ispričao nam je Ivan Aleksić.