Silikonske varalice su, kako im i ime kaže, izrađene od silikona, no ne od bilo kakvog. Silikon korišten za izradu ovih varalica nema stabilnu strukturu, odnosno, kako bi to kemičari rekli, proces polimerizacije nije u potpunosti dovršen, tako da su neke veze na molekularnoj razini ostale slobodne. Takav silikon u dodiru s nekim drugim polimerom od njega preuzima komponente koje mu nedostaju za završetak polimerizacije što za posljedicu ima razgradnju tog drugog polimera.

U praksi to znači da će silikonska varalica ukoliko je skladištite u običnoj plastičnoj kutiji tu kutiju istopiti i razgraditi. Stoga se silikonske varalice trebaju skladištiti u posebnim kutijama namijenjenima skladištenju upravo ovakvih materijala. Te se kutije mogu kupiti u svakom normalno opremljenom ribomaterijalu, a cijenom u principu ne odskaču od ostale opreme slične namjene.

Iako se većina silikonaca može koristiti u kombinaciji s klasičnim udicama, najčešće se kombiniraju s popularnim jigg udicama. Ove udice imaju integrirano olovno otežanje na vratu u obliku kuglice, valjka ili riblje glave, u pravilu s ‘okom’ preko kojeg se spajaju sa strunom. Većina jigg udica ima u sklopu olovne glave i valjkasti rebrasti nastavak koji se pruža prema luku udice, a koji onemogućuje spadanje ili klizanje silikonske varalice u povlačenju. Neke uz sve to imaju i plastično perce ili niz tankih plastičnih dlačica koje se pružaju od ‘oka’ prema vrhu udice najčešće pod kutom od 45° kao zaštita vrha udice od nenamjernog kačenja nečistoća poput vlati algi ili morskih trava u povlačenju.

Silikonske su varalice, kao uostalom i samo varaličarenje, potekle sa slatkih voda odakle su se postepeno, i to tek u manjem broju, proširile i na more. I dok se u slatkovodnom ribolovu silikonci montiraju na cijeli niz različitih načina, na moru se to u principu svelo na tri jednostavne montaže.

Kod prve se montaže silikonska varalica udicom kači za samu glavu na način da udica prolazi s donje, a izlazi s gornje strane glave. Na ovaj se način mogu montirati gotovo svi silikonci.

Kod drugog načina poznatog kao Texas rig, silikonac, u pravilu crvolike forme, prošiva se udicom od vrha prema sredini u dužini od pet do deset milimetara. Nakon što udica u potpunosti prođe, silikonac se ponovo prošiva no ovaj puta s donje strane u ravnini s točkom na kojoj je udica izašla u prvom prošivanju. Ako je sve postavljeno kako treba silikonac će biti potpuno ravan a vrh udice samo malo provirivati. Za ovakvu montažu su najprimjerenije ‘izlomljene’ udice, kakav je primjerice gamakatsuov model G-Lock.

Treći i najkorišteniji način podrazumijeva nadijevanje uglavnom ribolikih silikonaca od vrha glave sredinom tijela do polovice leđa. Silikonac se udicom ubada u sam vrh, te se poput crva nastavlja nadijevati na udicu. Udica izlazi s leđne strane na udaljenosti na kojoj će silikonac nakon ispravljanja pokriti kompletan vrat udice do jigg glave. Naravno, određivanje mjesta izlaska udice je znatno lakše odrediti ako prije nadijevanja prislonimo odabranu udicu uz varalicu te zabilježimo mjesto na kojem bi udica trebala izaći.

Varijacija na temu su silikonci koji oponašaju rakove, kozice ili škampe, a koji se nadijevaju na gotovo isti način. Razlika je samo u tome što kod montaže rakolikih varalica udica izlazi na donjoj, ‘trbušnoj’ strani.