RIBOLOVNE TEHNIKE

Koristite li predvez u ribolovu na fermu? Evo kako možete složiti dva najjednostavnija sistema za lov ovom starom tehnikom

Boris Bulić

Jedna od najosnovnijih i ujedno najprimitivnijih montaža je ona s udicom direktno vezanom na osnovnu strunu. Kod takvog načina ribolova olovnica je klizna, a montira se neposredno iznad udice, tako da, nakon što sistem padne na dno, olovnica leži neposredno uz udicu.



Ribolov na fermu je jedna od najjednostavnijih ribolovnih tehnika, no suvremena ribolovna postignuća su i ovu tehniku dodatno zakomplicirala uvođenjem elektronskih indikatora, baitrunnerica, rod podova i još cijele šume ‘sitnica’.


No unatoč tome, mnogi tradicionom ribolovu skloni ribolovci love na stari način, bez ikakvih dodatak.


Jedna od najosnovnijih i ujedno najprimitivnijih montaža je ona s udicom direktno vezanom na osnovnu strunu. Kod takvog načina ribolova olovnica je klizna, a montira se neposredno iznad udice, tako da, nakon što sistem padne na dno, olovnica leži neposredno uz udicu. Najčešće se ne koriste nikakvi štitnici čvora, pa su u zavisnosti od veličine udice i provrta na olovnici zaglavljivanja ušice udice u otvor olovnice dosta česti, a što naravno, ribare koji ovako love uopće ne smeta.





Osim toga, montaža većih, odnosno dužih ješki poput bibija, uz ovakav način uopće nije moguća. Još jedna velika negativnost ovakvog načina montaže leži u činjenici da se prilikom zadjeva nikada ne zna gdje će struna pući. No unatoč tome, mnogi ‘tradicionalisti’, uporno i dalje, često vrlo uspješno love upravo na ovakav način.


Moderniji i znatno kvalitetniji pristup se ostvaruje upotrebom predveza koji je u pravilu uvijek manje nosivosti od osnove.


Konstrukcija sistema je i dalje vrlo jednostavna. Na osnovu se navuče klizna olovnica iza koje slijedi gumena perlica koja ima ulogu čuvara čvora, te zogulin koji je spona između osnove i predveza. Na zogulin se nastavlja predvez dužine određene terenom, lovinom, godišnjim dobom i ostalim ‘sitnim’ detaljima, a na koji se na kraju vezuje udica. S ovakvim pristupom se u pravilu, zbog manje nosivosti, prilikom zadjeva gubi samo završetak predveza s udicom, dok osnova ostaje netaknuta.


Sam predvez je najčešće fluorokarbonski, no i ovdje postoje škrci koji ne žele uložiti koji cent više i tako ostvariti zasigurno barem dvostruko bolji rezultat.


Predvez se može fiksirati i ješkati preko udice, no može se ješkati i prije spajanja sa zogulinom, što je vrlo praktično kod nadijevanja velikog crva ili bibija.