Budući da se automobil, koji većina suvremenih ribolovaca doživljava kao transportni ili pomoćni skladišni prostor, baš kao i najbliža trgovina nalazi daleko izvan dosega, u rock fishingu sav potrebni pribor, uključujući i najsitniji detalj, treba donijeti na leđima i imati za slučaj da nam zatreba. Sve ono za što smo sigurni da će nam u ribolovu trebati, bez obzira na težinu, nije teško ponijeti, no cijeli niz sitnica koje se tek usput sporadično koriste, ili se, još gore, uopće ne koriste, posebno je težak teret.
Najteži dio tereta predstavljaju voda i olovnice kojih uvijek treba ponijeti u dovoljnoj količini. Ta je količina u pravilu pretjerana, tako da se dio tih olovnica uvijek vrati kući, a voda usput prolijeva. Naravno, opet u skladu s Murphyjevim zakonom, ukoliko se ponese manje vode i olovnica, tako ograničena zaliha će se sigurno potrošiti u prvih nekoliko sati ribolova, nakon čega će nam preostati samo divljenje netaknutoj prirodi uz povremene psovke, naravno potpuno suhih usta.
Voda je stvar bez koje se ne može i nemojte niti pomišljati ponijeti je manje nego što vam uistinu treba, pogotovo ne pod parolom ‘mogu ja izdržati’. Sunce, vjetar i sol na stijenama su nemilosrdni i to treba poštovati.
Od olovnica su se najpraktičnijima pokazali izduljeni modeli koji teško zapinju u procjepima. Praktičnima su se pokazale i klasične šesterokutne klizne olovnice, kao i tirolska drvca.
Olovnice se mogu naoružati anti-tangle sistemom, odnosno može ih se preko karabina spojiti s tubom. Tako pripremljeno opterećenje donekle će smanjiti krajnji domet izbačaja, ali će i povećati šanse za sudjelovanje istog predveza u još ponekom izbačaju. U slučaju da olovnica ipak zapne, ako je sve montirano kako treba, karabin će se otvoriti tako da ćemo spasiti ostatak sistema. Ipak je jednostavnije zakačiti jednu olovnicu nego vezivati sve iznova.
Udice koje ćemo koristiti veličinom trebaju biti primjerene veličini ribe koju očekujemo. Upravo to određivanje veličine udice muči početnike, pri čemu je stvar zapravo vrlo jednostavna. Najpraktičnije je u prvom zabacivanju vezati manju udicu, pa nakon prvih nekoliko riba prilagoditi veličinu. Praksa je pokazala da su udice veličine 1/0 do 2/0 u prosjeku najčešće korištena veličina u ovakvom ribolovu.
Naravno, ako lovimo na pozicijama na kojima ciljano čekamo pse i velike raže, tada ćemo u startu koristiti udice malo većeg kalibra.
Ostatak sitnog pribora, poput kopči, zogulina, perli i sličnih sitnica najbolje je ponijeti u ‘kornjačama’, pri čemu i tu treba reducirati što je više moguće. Starlete, plovke i varalice je najpraktičnije ponijeti u plastičnim kutijama koje su temeljno namijenjene transportu varalica.
Od ostalog za ribolov neophodnog pribora svakako treba ponijeti dva noža, manji za ješku i veći za čišćenje ribe, škare, peanke ili dugačka kliješta te nekoliko manjih krpa za brisanje ruku.
