Od crnog neba i mutnog mora jedva se vidjela silueta nečeg malo većeg od ostalog što sam vidio, ali nije izgledalo kao ništa kapitalno. Ipak korigiram svoju pušku i pucam. Pogodio jesam i povukla je lijepo.
povezane vijesti
Piše: Kaja CEROVAC
Bio je to kišni dan, a kako vozim kamion za jednu građevinsku firmu, dobili smo slobodan dan.
Iznad grada Pule spustio se crni oblak i padalo je cijelo jutro baš jako.
Stavio sam opremu u auto u 5:30 ujutro, ali nikako doć do mora.
Stalno neke obaveze.
Tako tek u 9:30 ulazim u more s tim da sam morao ići na poziciju udaljenu samo tri minute od kuće jer su sve ostale pozicije bile preotvorene i u njima su valjali valovi.
Ulazim i krećem u laganu šulju.
Pored mene prolaze manji brancini, ali ništa vrijedno pucanja.
Plivao sam 40 minuta i došao sam do jednog mola gdje znam da na vrhu znaju pasti lijepe orade.
Imao sam taktiku da priđem po dnu do ruba mola i čekam da vidim hoće li koja proviriti, ali nije ih bilo.
Odustao sam od zarona i polako provirim iza ruba.
Od crnog neba i mutnog mora jedva se vidjela silueta nečeg malo većeg od ostalog što sam vidio, ali nije izgledalo kao ništa kapitalno.
Ipak korigiram svoju pušku i pucam.
Pogodio jesam i povukla je lijepo.
Odmah sam joj dao lufta da se slučajno ne istrgne.
Zavukla se u rupu i mislio sam već da se skinula, no kad sam zaronio stajala je u rupi sa strijelom u sebi.
Uhvatio sam je za rep i brzo je bila na niski.
Divio sam joj se cijelim putem u povratku, a požurio sam jer me jako zanimala težina.
Vaga je rekla 2447 grama što je moj osobni rekord za orade.
Još jedan prelijep dan unatoč vremenskim uvjetima i zato ti more hvala.
