PEŠKAFONDOM NA LIGNJE

Kako birate teren i dubinu za lov liganja? A lovite li na sidru ili u driftu?

Boris Bulić

Kod svake podvodne uzvisine ili stepenice plimna strujanja izazivaju turbulencije koje zakuhavaju more podižu sloj finijeg taloga. Takva turbulencija privlači manje riblje organizme koji tu nalaze hranu i zaklon, bivajući istovremeno i sami hrana predatorima sa nešto više karike hranidbenog lanca. Lignje kao i svi ostali morski lovci poštuju ovu zakonitost i dobar dio ovih traženih glavonožaca lovi upravo u tom pojasu…



Lignje nije teško uloviti. Za to vam čak i ne treba neko izrazito ribolovno iskustvo i predznanje. Tako kažu oni koji love lignje na komad – dva. No oni koji to rade rutinirano i love lignje po sistemu ‘izlazak na more = večera za šest gladnih ljudi i susjede’ imaju malo drukčije mišljenje o tome.


Najizglednije doba za lignjolov nije uvijek suton. Premda su lignje u 90 posto slučajeva noćni lovci, najbolji trenutak je primarno određen mjesečevom fazom, odnosno dolaskom plime i oseke. Naime, i lignje kao i svi predatori hranu traže u za to najpovoljnijem trenutku, što je u našem moru to u pravilu sat vremena prije plime, te u prvih pola sata do sat vremena trajanja plime. Iznimno je drugačije na rijetkim lokacijama, kakva su primjerice riječna ušća,  kod kojih konfiguracija dna i obale, te intenzitet strujanja slatke vode mijenja takva pravila.


Isto tako dolazak plime neće bitnije utjecati na aktivnost liganja koje se nalaze u gornjim slojevima mora nad dnom udaljenim više desetaka metara. Dolazak plime će biti najpresudniji u zoni do dvadesetak metara dubine, gdje će iskusni lignjolovac, prateći liniju prijelaza ravnog dna na kamenitu stepenicu moći ostvariti izvrsne rezultate.




Kod svake podvodne uzvisine ili stepenice plimna će strujanja izazivati turbulencije koje će zakuhati more podižući i sloj finijeg taloga. Takva turbulencija privlači manje riblje organizme koji tu nalaze hranu i zaklon, bivajući istovremeno i sami hrana predatorima sa nešto više karike hranidbenog lanca. Lignje kao i svi ostali morski lovci poštuju ovu zakonitost i dobar dio ovih traženih glavonožaca lovi upravo u tom pojasu.



Glavni alat za lignjolov u toj zoni je, naravno, peškafondo. Nekada davno uopće nije bilo važno kakvog je oblika veličine ili boje. Lignje su se bacale na sve, jer ih je naprosto bilo dovoljno. Danas je situacija znatno teža. Zbog prelova i neselektivnih profesionalnih alata lignje moramo doslovno tražiti i ‘ići im niz dlaku’ iznalazeći najpovoljnije rješenje. U ovom je slučaju važno da peškafondo bude dovoljno svjetao, sa crvenkastom mrljom, te po mogućnosti ‘odjeven’ da bi se izbjegao šok lignje pri prvom dodiru. Naime mnoge su lignje izgubljene upravo zbog tog prvog hladnog i tvrdog kontakata koji ih doslovno odbija od ponuđenog peškafonda.


Oko metar iznad peškafonda vezuje se trostrani vrtuljak kome na bočno oko treba navezati desetak centimetara fluorokarbona, te plivajuću skosavicu, poželjno ružičaste boje.


Nježnim i laganim trzajima treba isprovocirati bacanje lignje na ponuđene varalice. Ukoliko lovite na sidru, feral je više nego dobrodošao, no ukoliko lovite pušteni niz kurenat, više će vam pomoći sonder kojim ćete moći pratiti liniju prijelaza dna i spomenutu stepenicu.


Neće biti na odmet imati pri ruci kakav podmetač. Premda se većina liganja jednostavno može prihvatiti rukom preko bande, veće je primjerke bolje prihvatiti podmetačem, pogotovo ako su lošije zakačeni, ili ako je banda broda previsoka. Osim toga na taj način izbjegavate mogućnost da vas lignja okupa crnilom koje se sa odjeće uopće ne skida.


I za kraj, premda svi govore da su one male najslađe, bilo bi fer i korektno dozvoliti im bar jedan mrijest. Prave lignje ćete prepoznati po tome što će vam ruku zaustaviti u pola skosa, a takve su uvijek uistinu najslađe.