Strune namijenjene varaličarenju trebaju se odlikovati ponajprije podatnošću i mekoćom, što je proizvođačima prvih varaličarskih struna svojevremeno stvorilo poprilične teškoće.

Naime, mekoća i podatnost kod struna uglavnom je usko povezana s istezljivošću, što i nije baš neka prednost ako se želi maksimalna kontrola nad varalicom i lovinom. Ipak, zahvaljujući evoluciji kompletnog ribolovnog asortimana pa tako i varaličarskih struna, taj je problem uspješno riješen tako da u današnjoj, suvremenoj ponudi nalazimo strune kod kojih je uspješno zadržana i mekoća i podatnost uz adekvatnu nosivost, dok je istezljivost stavljena u granice željenog.

Strune koje u varaličarenju koristimo kao glavne ili osnovne strune mogu biti izrađene od najlonskog monofila ili upredenih vlakana.

Najlonski su monofili jednostruke strune izrađene od polyamida, dok su upredenice strune izrađene uplitanjem materijala izuzetno velike prekidne čvrstoće kao što su Spectra – Polyethylen Fiber ili visokomodulirani Polyethylen Fiber svima poznatiji kao Dyneema.

Bez obzira za koji se tip strune odlučili, najlonski monofil ili upredenicu, važno je da struna bude podatna, što je osnovni preduvjet za optimalnu kontrolu dalekih izbačaja i pravilno slaganje na kalem role ili multiplikatora.

Većina ovakvih struna na etiketi i deklaracijama nosi istaknutu oznaku spinning ili casting što znači da je u pitanju bacačka struna, a što nije teško provjeriti.

Kad siđe s kalema, najlonski monofil mora padati mekano i ravno, eventualno u širokim ‘valovima’, dok se upredenica, nakon što se zgužva i pusti, mora trenutno izravnati i mekano se opustiti.

Osim što se zahvaljujući podatnosti postižu maksimalni dometi u zabačaju, osigurava se i kvalitetno namatanje. Naime, tijekom lova je struna često opuštena što kod žilavijih i krućih struna može rezultirati nepravilnim mekanim slaganjem uz pojavu tzv. ‘ušiju’ ili ‘vojeva’, polupetlji koje već u idućem zabačaju mogu dovesti do ‘gnijezda’, velike gužve zamršene strune.