Često se zbog obalne konfiguracije u dubljim uvalama pojavljuju i vrulje koje su posljedice sliva oborinskih voda. Pozicije na kojima su vrulje izraženije imaju specifične eko sustave koji podnose i traže niži salinitet…
povezane vijesti
Od ostalih relativno položenih terena, svakako treba spomenuti i žala, odnosno uvale okrenute zapadu i istoku.
Takve su uvale također najčešće samo nastavak obalnog slijeda. U većini slučajeva se nalaze na sastavu dva brda ili brijega koji mogu biti više ili manje izbačeni u more. Što su brda više izbačena i više međusobno udaljena, i sama je uvala šira i dublje uvučena.
Često se zbog obalne konfiguracije na takvim trenima pojavljuju i vrulje koje su posljedice sliva oborinskih voda. Pozicije na kojima su vrulje izraženije imaju specifične eko sustave koji podnose i traže niži salinitet.
Tako se na takvim pozicijama mogu očekivati brancini, podlanice i ovčice, dok nekih vrsta riba i glavonožaca koje ne podnose niži salinitet uopće nema.
Zbog djelomične izloženosti i jugu i buri, odnosno tramuntani, dno je na ovim terenima uvijek miješanog sastava i strukture, s tim da je sredina uvale uglavnom pjeskovito muljevita i jednolično ravna
Zapadne su uvale nešto blaže konfiguracije, dok su istočne, baš kao i sjeverne, uvijek malo grublje.
No bez obzira na usmjerenost prema zapadu ili istoku, svim ovim terenima je zajednička konstantna izloženost plimi i plimnom valu.
Naime, plima se na našoj obali uvijek kreće brže od oseke zato jer putuje istim smjerom kao i stalna struja koje je usmjerena od juga prema sjeveru. Zahvaljujući tom stalnom strujanju, brzina i sila plimnog vala se zbraja sa stalnom strujom, dok se oseka s tom silom mora boriti.
Upravo zato sve uvale okrenute istoku i zapadu imaju oko barem jednog, a katkada i oko oba rta kojima je uvala zatvorena, specifičnu turbulenciju vodene mase koja je udičarima uvijek posebno zanimljiva.
