Znati što ribe žele jesti u trenutku dok ješkamo udicu, znači ostvariti uspjeh. Ipak, malobrojni to znaju ili pak uspijevaju pogoditi.

Uzaludno je slaganje savršenih sistema ukoliko se na udici nalazi pogrešna ješka. Što staviti na udicu, pitanje je koje muči većinu ribolovaca.

Iako postoje univerzalne ješke poput dagnje, srdele ili crva, činjenica je da se pomno odabranom ješkom ciljano mogu ostvariti bitno kvalitetniji i kvantitativno bolji ulovi.

Jednom zgodom, sad već davnih, osamdesetih godina, u vrijeme dok su samice kao sportskoribolovni alat još bile u okviru zakona, jedan moj prijatelj je ostao bez ješke. Ostalo mu je desetak samica, no velikog je crva bilo još samo za polovicu praznih udica. Stoga je odlučio na svakoj samici jednu udicu naješkati crvom, a drugu sa zaleđenom lignjom patagonikom koja je, usput budi rečeno, odmrzavana i ponovo zamrzavana bar šest do sedam puta. Rezultat je nakon nekih sat vremena iznenadio i mog prijatelja i mene. Na svakoj od tih samica je bio krasan fratar, no niti jedan se nije polakomio za crvom. Svi su bili ulovljeni na naizgled neupotrebljivu lignju.

Riblja osjetila i općenito način na koji ribe percipiraju hranu, okuse i mirise bitno se razlikuju od našeg. To je područje sa znanstvenog stajališta još uvijek prilično neistraženo. Pojedine vrste itekako dobro razlikuju koji zalogaj sadrži više, a koji manje proteina i što je u datom trenutku dobro ili naprosto ukusno, a što nije.

U takvim je situacijama jako važno ponuditi pravu ješku, naravno, ako želimo uloviti akademika s perajama.

Poznato je da na određenim mikrolokacijama ribe ne poštuju uobičajene obrasce, odnosno da traže specifičan pristup. Iako je škrdobul na većem dijelu Jadrana učinkovita ješka, na nekim pozicijama ne radi savršeno, dok je na nekima opet ubojit do bola. Bibi isto tako ne radi svuda, kao ni veliki crv, dok je lignja jednako tako ‘šarena’.

Razlog tome je ponekad vrlo teško dokučiti, a odabrati pravu ješku na nepoznatom terenu još i teže. Ipak, ovim se problemima, ili bolje reći dilemama, djelomično može doskočiti.

Na slatkim je vodama, pogotovo u mušičarenju, uobičajeni postupak otvaranje prve ulovljene ribe. Razlog je jednostavan i opravdan – sadržaj želuca otkriva kakvu ješku, u ovom slučaju muhu, valja koristiti toga dana na tom mjestu.

Morski ribolovci rijetko kada to rade, no sadržaj ribljeg želuca otvorena je knjiga koja bi, ukoliko se odluče pogledati u nju, mogla mnogog vrsnog ribolovca itekako iznenaditi.

Analiza posljednjeg obroka koji je neka riba uživala prije nego što smo je nasukali, može nam pomoći u nasukavanju ostatka obiteljskog skupa.