Priča Sa Silbe

Kad ‘vlajna’ zaroni murine se skrivaju. Otrovna “beštija” ovaj put ipak nije imala šanse

Boris Bulić

Kirnja munjevito nestaje u rupi i povremeno se pokazuje, ali samo na trenutke. Dok istražujem rupe, stijene, hodnike i smišljam način kako bi došla do nje, druga beštija istražuje mene. Srića pa sam je na vrime vidila…



Ivana Vukušić svoje ulove ne ostvaruje udičarskim priborom već podvodnom puškom. Ivana roni i s ribama je u najneposrednijem mogućem kontaktu. Ovoga se puta srela s otrovnom beštijom koja unatoč svom otrovu i agresivnosti nije imala šanse. Evo što nam je Ivana ispričala o tom ribolovnom danu.


– Dakle, muž i ja, novopečeni otočani, inače ‘Vlaji’ kako bi naglasili naši sumještani sa Silbe, jer otočanin ne mo’š bit ako ti barem sve šukunbabe i šukundide nisu bili sa otoka, otisnuli smo se samo malo dalje od mista i izabrali naoko zanimljiv teren za ronit – priča nam Ivana.


dav


– Prva riba koju vidim je velika kirnja. Mislim ‘velika’, to je sad relativan pojam, iskusnim podvodnim ribolovcima bi možda bila mala, ali meni ‘Vlajni’ možda i najveća riba koju vidim kroz staklo maske. Kirnja munjevito nestaje u rupi i povremeno se pokazuje, ali samo na trenutke. Dok istražujem rupe, stijene, hodnike i smišljam način kako bi došla do nje, druga beštija istražuje mene. Srića pa sam je na vrime vidila… – nastavlja Ivana svoju priču.




– Dakle, gospođa murina istražuje mene. Ulazi, izlazi, gleda, vreba, sad je tu, sad tamo… Strah me da me ne ugrize! Odlučujem pucati. Tu smo došli do dijela di se trebalo malo izboriti da murina izađe iz svog podmorskog carstva, pa je bilo malo ‘drž-ne daj’, ali uspila sam! Bravo ja! Na brodu je spremno čekao moj muž Jole da obavi za mene onaj prljavi dio posla.



Sunce lagano zalazi, žurimo se jer triba stić u školu, ditetu na roditeljski pa makar i sa šugamanon na glavi! A kirnja… Kirnja je ostala… Nadam se da će me čekati na dogovorenom mistu ispričala nam je Ivana Vukušić