Obitelj skočaca je našem moru podarila šest vrsta cipala. Sve ih odlikuje vretenasto, hidrodinamično, sivosrebrno tijelo s nešto spuštenijim trbušnim dijelom, razvijena snažna repna peraja i mala bezuba usta s ispupčenim usnama. Premda su na prvi pogled vrlo slični, nije ih teško razlikovati...
povezane vijesti
U posljednje je vrijeme sve više upita vezanih uz ciple, broj vrsta, kvalitetu mesa, zagađenost pa i tehniku lova. Za početak vam donosimo pregled jadranskih vrsta cipala s njihovim službenim i znanstvenim nazivima dok ćemo se ostalim potpitanjima pozabaviti kroz nekoliko idućih priloga.
Dakle, obitelj skočaca (Mugilidae) je našem moru podarila šest vrsta cipala. Sve ih odlikuje vretenasto, hidrodinamično, sivosrebrno tijelo s nešto spuštenijim trbušnim dijelom, razvijena snažna repna peraja i mala bezuba usta s ispupčenim usnama. Premda su na prvi pogled vrlo slični, nije ih teško razlikovati.
Zlatac (Liza aurata, Risso, 1810) svoje ime duguje jasnoj, zlatnožutoj mrlji na škržnim zaklopcima. Svjetlije je boje, a nedorasli primjerci imaju crno obrubljenu repnu peraju. Dug je do 45 centimetara i težak do 1 kilogram. Od svih cipala najčešće završi na udici.
Znatno tamniji s puno većom trbušnom šupljinom zbog čega se čini bitno debljim je cipal putnik (Chelon Labrosus, Risso, 1826). Veći primjerci izgledaju pogrbljeno. Naraste do divnih 60 centimetara i preko 6 kilograma. Za razliku od drugih, ovaj cipal rijetko izlazi na samu površinu, a lovi se neposredno iznad dna. Formira manja jata.
Plutaš (Oedalechilus Labeo, Cuvier, 1829) najmanji je od svih cipala. Naraste svega 25 centimetara, a bude težak 0,20 kilograma. Tamnosiv je s prelazom na srebrnkastu boju, uzdužno isprugan zlatastim prugicama poput salpi. Od ostalih vrsta ga razlikujemo i po gornjoj usni koja je izrazito veća i mesnatija nego u drugih cipala. Za razliku od ostalih vrsta, izbjegava bočato i mutno more. Lovi se na samoj površini.
Mržnjak (Liza Saliens, Risso, 1810) je vitka riba s mrljom na škržnom zaklopcu, znatno tamnijom i mutnijom nego što je kod zlataca. Često bude pomiješan sa zlatacima i putnicima. Naraste do 40 centimetara i bude težak 3,5 kilograma. Na udici je vrlo borben.
Bataš (Mugil Cephalus, Linnaeus, 1758) se često može vidjeti u ogromnim jatima na samoj površini mora. Peraje su mu žućkaste, a očna staklovina prelazi kružnicu koja omeđuje samo oko, poput oka u šaruna. Najglavatiji je i najveći od svih cipala. Naraste do 75 centimetara dužine i iznad 6 kilograma težine. Udicom se rijetko ulovi. Ako se u jato baci kamen, bataši će se naglo raspršiti da bi se odmah potom vratili na mjesto gdje je kamen pao. Kod svićanja, spretniji ribolovci tu osobitost znaju iskoristiti, prvenstveno ako je prvi izbačaj ostiju udario u prazno.
Putnik (Chelon Ramada, Risso, 1827) je cipal koji ignorira udicu. Taman poput putnika i elegantan poput mržnjaka. Formira velika jata u kojima, poput ogromnog vira, kruži u mjestu. Dug je do 55 centimetara i težak do 5 kilograma.