Ušata (Oblada melanura, Linnaeus, 1758) je riba iz porodice ljuskavki (Sparidae). Tijelo joj je ovalno, bočno spljošteno, izrazito gipko i hidrodinamično. Brz je i okretan plivač čemu znatno pridonosi i razvijena repna peraja. Oko joj je upadljivo veliko, a ljuske sitne. Usta su joj malena i kratka, a donja čeljust strši pred gornjom. Mada ima nerazvijeno zubalo, silovito nasrće na sve što se kreće. Spada u red proždrljivih i vrlo grabežljivih riba. Po leđima je kobaltno-modre boje, dok prema trbuhu prelazi u srebrnkasto-bijelu. Uzduž tijela se nazire niz tamnijih prugica. Bočna crta je izražena kao i crno sedlo na korijenu repne peraje. Naraste do dužine od 30 centimetara i težine od 0,60 kilograma dok prosječni primjerci teže oko 0,10 kilograma. Spolnu zrelost postiže između druge i četvrte godine života, a mrijesti se u lipnju i prvoj polovici srpnja. Maksimalna starost koju može doživjeti je 11 godina.

Dolaskom proljeća plahe ušate prilaze obali i tu se zadržavaju do kasne jeseni. U tom, za ribolovce najugodnijem periodu godine, možemo ih potražiti pod strmim stijenama, gdje u sjeni, pod pjenom čekaju sumrak i noć kad izlaze u svoj jatni lov.

Rubovi gradskih luka su također omiljeno boravište ovih noćnih lovaca. Obalna rasvjeta privlači jata sitne ribe, prvenstveno gavuna, pa ušate primamljene takvim obiljem hrane, borave na rubu svjetla odakle se lako i vrlo nevidljivo zalijeću za neopreznim primjercima. Ušate se tada najčešće uopće ne vidi, ali ih se zato može čuti. Odaje ih udarac tijela po površini mora u trenutku kada se nakon progona gavuna okreću za ponovni uron.

Ušate na divljim i manje nastanjenim pozicijama su manje oprezne, ali jednako nevidljive. Naći ćemo ih na krajevima uvala, na rtovima i sikama, te na svim izbočinama kopna oko kojih postoji mogućnost strujanja.

Sam lov je vrlo jednostavan. Naješkane udice se izbacuju u lovnu zonu, a ušate, ukoliko ih ima, nikada ne oklijevaju. Griz im je karakteristično beskompromisan. Nakon što pokupe ješku, brzo i silovito se vraćaju u dublji sloj mora odakle su izjurile, pri čemu su promašaji vrlo rijetki.

Zakačenu ušatu treba čim prije izvući, prvenstveno zbog njenih vrlo oštrih zubiju kojima lako pregriza tanke i osjetljive prame.

Ušata se može spremati na sve poznate načine no najukusnija je pečena na žaru dok se manji primjerci prže.