SIPA

Jeste li znali da je kod sipe cijelo tijelo jedan jedinstven mišić?

Boris Bulić

Zahvaljujući sipovini sipa uspijeva zadržati svoj aerodinamični oblik tijela i prilikom najstrelovitijih bjegova. No, koliko joj god sipovina pomagala, toliko joj i odmaže jer već i pri slabijem udarcu lako puca, što većina predatora vrlo znalački koristi.



Jedan od prvih detalja koji upadne u oči svakome tko prvi put ugleda sipu u njenom prirodnom ambijentu je ponajprije njezin krajnje neobičan, gotovo vanzemaljski izgled koji je unatoč svoj neobičnosti ipak u savršenom skladu s okolinom. Taj jedinstveni aerodinamični oblik, izuzetna sposobnost mimikrije uz čudnovato isprugane uzorke na površini kože, način kretanja, karakteristično izdužene valovite zjenice čijem pogledu baš ništa ne promiče tek su neki od nama vidljivih detalja koji ukazuju na prilagođenost životu u agresivnoj morskoj sredini gdje se u vječnoj borbi i nadmetanju predatori i žrtve neprestano izmjenjuju.


Sipa može narasti do 60 centimetara duljine i pritom težiti i do tri kilograma težine. Dekapod je, što znači da ukupno ima deset krakova. Osam krakova su kratke lovke, a preostala dva dugi lovni kraci koje vrlo uspješno koristi za iznenadne i strelovite napade.


Cijelo joj je tijelo jedan jedinstven mišić ojačan sipovinom ili tzv. sipinom kosti.




Sipovina prekriva cijelu leđnu stranu, a prekrivena je samo kožom. To je ovalna, hrapava, odeblja vapnenasta ploča sastavljena od mnogobrojnih tankih ploča, tzv. septa, koso posloženih u debelim svežnjevima. Septe su pak međusobno povezane brojnim potpornjima u obliku tankih pruga i valovitih linija koje su jasno vidljive s donje, trbušne strane.


Zahvaljujući tom svom ojačanju, sipa uspijeva zadržati svoj aerodinamični oblik tijela i prilikom najstrelovitijih bjegova. No, koliko joj god sipovina pomagala, toliko joj i odmaže jer već i pri slabijem udarcu lako puca, što neki predatori vrlo znalački koriste.



Budući da je često u dodiru s dnom, tijelo je sipe relativno otporno na grublje dodire. Sluzava ovojnica uspješno štiti sipu od površinskih povreda omogućujući joj lakše ukopavanje i kretanje kroz šumu algi i brojnih ljuštura na morskom dnu.


Sipa se polako pokreće valovitim pokretima tanke peraje koja se proteže po rubu tijela, no u slučaju potrebe može biti i vrlo brza. Snažnim izbacivanjem mora kroz lijevak, po sistemu akcije i reakcije, može ostvariti uistinu velika ubrzanja.


A kada se nađe u opasnosti, kroz isti lijevak prazni i vrećicu s crnilom ostavljajući za sobom crni oblak kojim najčešće uspješno zbuni neprijatelja.