Grdobina je tražena lovina no ne love je svi uspješno. Dapače, u pravilu se udicom lovi rijetko i slučajno. No pojedini ribolovci imaju pošte na kojima pronalaze ove samo vanjskim izgledom ružne delicije.
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
Grdobina se najčešće lovi mrežama, najviše koćama te nešto manje poponama i to bolje danju u zimskom periodu ili noću za jake mjesečine. Ponekad se ulovi i parangalom, a udicom vrlo rijetko. U pravilu bude namamljena živom ješkom ili već zakačenom ribom.
Rijetko je nalazimo pliće od 30 metara, dok su najdublja staništa ove vrste zabilježena čak na 450 metara. Ipak, u zimskom periodu zalazi u plitke, tek petnaestak metara duboke kamenite međuotočne kanale kada na kamenitim hridima može postati plijenom spretnijeg podvodnog ribolovca.
I kod ulova ostvarenih udicom i kod podizanja nastrijeljenih grdobina treba voditi računa o snažnim trzajima lovine koji su specifični prvenstveno zbog same građe ribe. Velika glava uz malen trup rezultira grubim i vrlo snažnim udarcima zbog kojih se riba u posljednjim trenucima lako može izgubiti. Važno je napomenuti da grdobina ima vrlo tvrdu glavu što prilikom odapinjanja strijele svakako treba imati u vidu.
I za kraj, prihvat ribe je najpraktičnije izvesti kukom, ponajviše zbog skliske kože i oštrih zuba koji kod krupnijih primjeraka lako prodiru i kroz rukavicu.
