Glatka čančica (Laevicardium oblongum, Gmelin, 1791) je školjka iz porodice srčanki (Cardiidae).

Može narasti do 75 milimetara dužine i 0,05 kilograma s tim da je prosječna lovna dužina za ovu vrstu 40 do 50 milimetara.

Ima čvrste, jajoliko ispupčene, bilateralno simetrične i lateralno asimetrične ljušture ovalnog oblika, čija je površina izbrazdana s 25 do 30 glatkih i plitkih radijalnih rebara. Na početku prednjeg i kraju stražnjeg dijela ljušture ljuštura je glatka, bez rebara. Visina ljuštura znatno premašuje širinu.

Boje je maslinastosmeđe do tamnije kestenjaste, katkad gotovo ljubičasto-smeđe. Dio ljuštura uz vrh je svjetliji od ostale površine.

Linije prirasta su jasno vidljive.

Unutrašnjost ljuštura je porculanski bijela s ružičastim nijansama. Unutarnji rub ljušture je blago nazubljen, a plitka radijalna rebra su prisutna samo od ruba do polovice ljuštura. Plaštena linija je blijeda, ali se jasno vidi.

Rubni dio ljušture, periostracum, je tanak i sjajan.

Brava se sastoji od dva kardinalna i dva lateralna zuba. Prednji lateralni zub je znatno viši od stražnjeg, a ligament je vanjski.

Vrhovi su kukasto povijeni jedan prema drugome, a oba lagano prema prednjem dijelu ljušture.

Unutarnja građa je ista kao kod ostalih srčanki.

Premda su u nekim istraživanjima zabilježeni slučajevi hermafroditizma, glatka čančica je odvojenog spola i mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.

Nedorasli primjerci se, unatoč velikoj sličnosti sa srodnim vrstama, poput primjerice Laevicardium crassum (Gmelin, 1791), ipak mogu međusobno lako razlikovati i to prvenstveno po boji ljuštura koja je i kod najmanjih primjeraka glatke čančice uvijek žućkastosmeđa, za razliku od ostalih koje su mahom ružičaste, dok je i oblik ljuštura u odnosu na ostale vrste znatno izduljeniji.

Glatku čančicu nalazimo po cijelom Jadranu, od plićaka do 200 metara dubine. Plitko se ukopava u muljevito pjeskovito i pjeskovito-ljušturasto dno. Nešto je brojnija na terenima s prilivom slatke vode.

Lovi se pridnenim povlačnim mrežama dredžama gotovo posvuda kao usputna lovina. Sakuplja se i ronjenjem.

Može se jesti sirova, dok je kuhana najukusnija na buzaru ili u umaku s tjesteninom. Na ribarnicama se rijetko pojavljuje.

Na našoj je obali nazivaju još i glatka konjara.