Uplovili smo u novu godinu! Uplovili smo s nadom da smo za sobom ostavili najgoru u svom životu, bez obzira na to koliko smo ih upisali u osobnom kalendaru. Uplovili smo i u novo desetljeće, treće u 21. stoljeću.

Mnogi će konstatirati: vrijeme nam strelovito brzo prolazi, naprosto leti. Čini nam se da smo kao jučer bučno proslavljali ulazak u novi milenij. A, koliko je vremena od tada prošlo..? I koliko smo stariji…

Iz tople sobe na tvrdom kopnu, na »terra ferma« rekli bi pomorci, poneki među nama lamentiraju ovih dana o moru, ljetu, plovidbi, ribolovu. U blagdanskom ozračju na trenutak nastojimo zaboraviti surovu svakodnevicu.

Nastojimo, ali od nje pobjeći ne uspijevamo. Od ružnih misli nikako se otrgnuti. Usprkos svemu život ide dalje, moramo raditi, ponekad odlaziti do kuće, među ljude. I moramo se čuvati!

Lošije nego prije

Da pokušamo na brzinu napraviti inventuru godine što smo je tek ispratili, a sljedećih dana i mjeseci mnogi će je raditi detaljno, svatko će zaključiti da je bila teška, nikad gora. Na svim područjima života i rada.

Ne samo nama u Hrvatskoj, kojima su teškoće i problemi sastavnica svakodnevice. Gdje god okrenemo rezultati su u negativi. Ne trebamo se udaljavati od mora i morskog gospodarstva.

Turizam i ugostiteljstvo na prvom mjestu, i sve što ih prati, pa promet, putnički i teretni, ribarstvo i vezano na njega riboprerađivačka djelatnost, pa dalje… što više nabrajati. U jednom razdoblju sve je bilo u kolapsu!

Tradicionalno, usred vrela ljeta bit će službeno objelodanjeni rezultati prošlogodišnjeg poslovanja hrvatskog morskog ribarstva. Ne financijski, nego fizički, izraženi u tonama ulovljene ribe i ostalih morskih organizama.

U krajnjem slučaju manje je važno iskazuju li se rezultati u kunama ili tonama, konačne brojke reći će isto – znatno lošije nego prethodnih godina. Isto, ili slično, iskazivat će i ostale djelatnosti našeg gospodarstva što su vezane uz more. Ma ne samo one, nego većina nacionalnih poslovnih subjekata. I trebat će vremena da se oporavimo!

– Uloviti se može, problem je prodati ulovljeno, žalio mi se prije nekoliko mjeseci jedan profesionalni ribar. Nije mu bilo lako. Ugostitelji nisu radili, kao ni ovih dana, a u to vrijeme bile su zatvorene i ribarnice. Što drugo raditi, gdje kunu zaraditi? Mnogima su mogućnosti bile ravne nuli… A moralo se živjeti i preživljavati…

Značajna grana

Nadajmo se da su ti najgori dani zauvijek otišli u prošlost, da nam svima skupa dolaze bolji. Prvi koraci su učinjeni. Valjda će i epidemiološka stega početi popuštati. Ribarima preostaje još nekoliko teških ili težih mjeseci.

Veliki dio flote trenutno miruje, do 15. veljače traje lovostaj za malu plavu ribu, bez obzira na to kako ga službeno nazivali. Onima koji odmah poslije blagdana nastavljaju raditi, problem će biti skromniji zimski ulovi i loše vrijeme.

Pamtim iz mnogih prijašnjih godina, ribari su se znali žaliti da im dnevni ulov ne uspije pokriti troškove. Uz sve ostalo, poslije blagdana standardno je smanjena potražnja na tržištu.

Do prvih proljetnih dana i bogatijih ulova moglo bi se normalizirati i stanje na tržištu ribe. Našim je ribarima nadasve važno stanje na izvoznom tržištu, gdje plasiraju značajan dio svojih ulova.

Netko će primijetiti, deplasirano je ovih dana pisati o ribama i ribolovu. S takvim stavovima ne bih se složio, ali svatko ima pravo na vlastito mišljenje. Blagdansko je vrijeme, ljudi se odmaraju, uključujući i ribare, uz to vrijeme je lovostaja i punog Mjeseca.

Da sve i nije tako, vremenske prilike krajnje su nepovoljne. Ali, zašto se opterećivati samo koronom..?

Ribarstvo je značajna grana hrvatskog gospodarstva, jedna od rijetkih što imaju pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Žiteljima priobalja i otoka stoljećima je bilo jedno od glavnih zanimanja, do pojave turizma.

Ribarstvo nije samo ulov ribe, njega, također, čine marikultura i industrija prerade ribe. Te djelatnosti imaju značajne pozicije, proizvodnja im raste, a proizvodi su kvalitetni, traženi više na inozemnom nego domaćem tržištu.

Izravno i posredno na ribarstvo su vezane mnoge djelatnosti, proizvodne i uslužne. Nepotrebno je, a praktički i nemoguće sve nabrajati. Više tisuća ljudi u nas živi isključivo od ribarstva, još koja tisuća dio prihoda ostvaruje u toj djelatnosti.

Riba iz limenke

U ovim blagdanskim danima rijetki među nama konzumiraju ribu. Badnjak je bio iznimka, bakalar mnogi i ne tretiraju kao ribu. Sada su nam prehrambeni prioriteti sarme i odojci, kiseli kapus i francuska salata.

U redu, nemam ništa protiv takva menija, ali nisam njegov ljubitelj. Ipak je riba neusporedivo zdravija, a nama primorcima i draža. Osobno, uvijek ću posegnuti za ribom, u svakom dijelu godine.

U nedostatku svježe srdele i inćuna, kao i prijašnjih godina, prebacio sam se na riblje konzerve, ribu iz limenke. Jednom popularne sardine, a naše hrvatske su najbolje, drugi put tuna, pa sljedeći tjedan obrnutim redoslijedom.

Jedan poznanik prenosi mi svoju praksu. Nekoliko dana prije lovostaja on kupi 5 – 6 kilograma srdela ili inćuna, što nađe na ribarnici. Očisti ih i posloži u najlonske vrećice, te spremi u zamrzivač. Svaki paketić jedan obiteljski obrok. Potrošnju rasporedi tako da riba potraje čitav lovostaj. Zna i on da riba iz zamrzivača nije ista kao svježa, ali drugog rješenja nema!