nesreća KOJA SE PAMTI

Havarija Augusta Cesarca: Pola stoljeća od požara na brodu Jugolinije koji je odnio deset života

Marinko Glavan

Poginulo je osam članova posade i dvije putnice, supruga upravitelja stroja i majka trećeg časnika palube. Tragedija »Augusta Cesarca« nije se dogodila na nekom od dalekih svjetskih mora, već na svega koji sat plovidbe od Rijeke, njegove matične luke



Prošlog tjedna u Rijeci i Kostreni obilježeno je pedeset godina od jedne od najvećih pomorskih nesreća na brodovima nekadašnje »Jugolinije«, požara na brodu »August Cesarec« u kojemu je živote izgubilo deset osoba, osam članova posade i dvije putnice, supruga upravitelja stroja i majka trećeg časnika palube. Tragedija »Augusta Cesarca« nije se dogodila na nekom od dalekih svjetskih mora, već na svega koji sat plovidbe od Rijeke, njegove matične luke.


Brod je iz riječke luke isplovio 17. lipnja 1971. godine, u 22.10 sati, pod zapovjedništvom kostrenskog kapetana Ivice Jakovčića, na redovnoj ruti prema Trstu i Srednjem istoku, a na njemu je bilo 37 članova posade i četvero putnika. Po planu, nakon Trsta trebao je produžiti za Genovu, da bi se vratio u luku Ploče nakon koje bi nastavio redovnu liniju Jadran – Indija, Pakistan, Burma. Velik dio posade ukrcan je na brod u Rijeci, prije isplovljavanja na kobnu plovidbu.


Hrabrost posade


Nakon manje od tri sata plovidbe, već kod Crne punte, blizu Koromačnog, oko jedan i pol ujutro u nadgrađu je izbio požar. »August Cesarec« bio je izgrađen svega četiri godine prije, u Brodogradilištu »3. maj« i u trenutku nesreće bio je jedan od najsuvremenijih brodova Jadrolinije. Požar je, prema iskazima posade, uočen vrlo brzo, alarmni uređaji su se oglasili, no zbog velike brzine širenja požara, u kasnim noćnim satima kada su putnici i članovi posade koji nisu bili u »gvardiji« uglavnom već spavali, umorni od priprema za isplovljavanje, u tragediji je izgubljeno deset života, unatoč herojskim naporima ostalih članova posade da ih izvuku iz vatrene stihije.




Pritom je više članova posade ozlijeđeno, uglavnom od opeklina, od kojih su neke bile drugog i trećeg stupnja, zbog čega je dio posade završio u bolnici. U spašavanju posade i putnika i gašenju požara na »Augustu Cesarcu« sudjelovali su brodovi Jadrolinije »Krk« pod zapovjedništvom kapetana Ante Navarina i »Makedonija« kojom je zapovijedao kapetan Đuro Njirić, egipatski brod »Canal el Suez«, tegljači »Titan« i »Pluton«, te torpedni čamac JRM TČ 212. U dramatičnom spašavanju neki su poskakali u more, iz kojeg su izvučeni tek satima kasnije, dio posade i putnika je čamcem za spašavanje prebačen na egipatski brod. Požar je ugašen tek tijekom dana 18. lipnja, a »August Cesarec« je u riječku luku doteglio brod »Makedonija«, u 22 sata tog dana.


Drama na moru


O pravoj drami na moru, kao i hrabrosti posade, najzornije svjedoči iskaz kapetana Jakovčića nakon požara, u kojemu navodi kako je osjetio miris dima oko jedan i pol sat u noći, nakon čega je krenula očajnička borba za spašavanje ljudi i broda.


– Pozvao sam drugog časnika palube Josipa Rožmanića koji je u to vrijeme bio u službi i odmah je dana uzbuna. Kad sam pokušao izaći, dočekao me crni dim kroz koji se nije moglo proći. Dim na mostu bio je stravičan. Neki su se pomorci uspjeli spustiti s mosta po konopcu, neki na druge načine. Za mene nije bilo konopca pa sam skočio na palubu, s osam metara visine. Zadobio sam težu ozljedu noge, ali mi nije bilo ni na kraj pameti napustiti brod. Pokušali smo i u takvom stanju brod dovesti čim bliže obali, kazivao je tada zapovjednik Jakovčić.


Poginuli u tragediji

U požaru na brodu »August Cesarec« živote su izgubili:
Nedeljko Surjan, I. časnik plaube (1934., Blato na Korčuli)
Rade Stanjević, I. časnik stroja (1939., Šenkovići kod Sarajeva)
Anđelko Stanković, vođa stroja (1924., Moševići kod Čapljine)
Ivan Tomljenović, mazač (1935., Karlobag)
Nelo Martinčić, drugi kuhar (1933., Prkušnica kod Labina)
Milan Lukežić, mehaničar (1927., Lukežići kraj Rijeke)
Josip Maržić, kormilar (1940., Pag)
Davorko Pačelat, mladić sobe (1952., Krk)
Dobroslava Zagorac, supruga upravitelja stroja (iz Splita) i
Perka Tornić, majka trećeg časnika palube (iz Hvara), čije su tijelo našli par dana kasnije uz obalu.

– Svi su trenuci bili teški, ali mi je bilo najstrašnije kada upravitelj stroja Sergije Zagorac nije mogao pomoći svojoj ženi koja se nalazila u kabini i u njoj izgorjela. Na krmi je bila agonija, kako je tko izlazio, padao je… Crni, crni dim, pričao je zapovjednik, opisujući kako je, zajedno s još osmoricom članova posade na pramcu, gdje je bilo manje dima, uspio organizirati početak gašenja požara koji se širio munjevitom brzinom, dok je istodobno radiotelegrafist slao pozive u pomoć.


Prva veza s brodom Canal El Suez uspostavljena je tek oko dva sata ujutro, a do tad se dim već bio razišao dijelom i s krme pa su i tamo hrabri pomorci započeli s gašenjem požara.
– Pravo herojsko djelo pokazali su svi članovi posade. Posebno upravitelj Sergije Zagorac kojemu se gore u kabini ugušila žena, a on je sve dao od sebe da spasi brod i druge ljude. I treći časnik palube Maks Filičević ponašao se veoma hrabro, iako je doživio tešku osobnu tragediju. Na brodu je bila njegova majka, s kojom se po izbijanju požara našao na krmi. Pomogao joj je da uđe u čamac za spašavanje, a sam je odmah potrčao pružiti nam pomoć. Čamac se prevrnuo, a njegova je majka nestala u moru.


Ni za to u tom trenutku nisam znao, jer nisam nikome dao zapovijed za napuštanje broda… Gasili smo i sa strane, tako da smo razbijali prozore i ubacivali vodu u unutrašnjost broda. Pri tom se dosta ljudi opeklo, ali nitko nije odustajao. Svi su oni bili vrlo hrabri jer brod je mogao svakog časa eksplodirati. Ali su i dalje gasili. Kada je došao egipatski brod, zamolio sam da pošalju čamac za spašavanje kako bismo iskrcali putnike, ranjenike i sve članove posade koji nisu bili potrebni za gašenje. Ostalo nam je osam na brodu, sve dok nismo, uz pomoć tegljača, ugasili požar i dok nas brod »Makedonija« nije oteglio u Rijeku, kazivao je zapovjednik Jakovčić koji je samo pola godine kasnije, nakon što je »August Cesarec« popravljen – ponovno preuzeo zapovjedništvo nad brodom.


Potresna sjećanja


I pedeset godina nakon tragedije potresno je čitati izjave članova posade koji su preživjeli požar. Neki su, poput konobara Ante Lušića ili kormilara Ivana Šamanića, bježeći pred vatrom i dimom, završili u moru u kojemu su plivali sve do jutra idućeg dana, kad ih je izvukla posada broda »Krk«.
Potresna su i sjećanja kapetana Velimira Domijana iz Dramlja, koji je tragediji svjedočio iz prve ruke, kao časnik na brodu »Krk« koji je sudjelovao u akciji spašavanja i gašenja požara, a dobar dio stradalih pomoraca i osobno je poznavao.


– Plaća. Platna knjižica. Moj rukopis, a potpis dva časnika palube Nedjeljka Surjana iz Blata na Korčuli. Koji je bio dobar i interesantan mornarina. Nažalost, u stradanju na »Cesarcu« 18. lipnja 1971. izgorio je sjedeći u krevetu. Jadni Nedjeljko. Dan prije doputovao je iz Korčule, primio dužnost i navečer su partili. Bio je, pretpostavljam, strašno umoran, a kako je super tvrdo spavao, nije čuo ni alarm ni viku i jednostavno je ugušen od dima, jer se na tijelu i licu nisu vidjeli nikakvi tragovi borbe s vatrom. Ta slika mi je i danas pred očima. Jadni Nedjeljko. Mi smo s »Krkom« bili vezani na Zagrebačkoj east negdje oko 13.00, a »Cesarca« su doteglili kasno navečer iza nas.


Kako sam bio dežuran, došli su direktori s ekipom iz sudstva i vlasti, a mene je pozvao direktor, kapetan Petrinović, da pođem s njima. Sve sam to vidio, šokirani smo svi bili. Možete zamisliti kad smo ulazili s krmene strane na palubi časnika i vidjeli kako čovjek sjedi, pomislili smo da je živ. Strašno, miris izgorenoga bio je neopisivo jak, kasnije sam na palubi i povratio. Takvo me iskustvo naučilo da je požar najveće zlo koje se može dogoditi na brodu. Jer ne kaže se uzalud da su vatra i voda dobri sluge, ali loši gospodari! Pedeset godina je prošlo, a još se sjećam jer sam s »Krka« to gledao na »kanoćal«, kako kapo Zagorac s manigom u ruci ulazi u kaniželu ne bi li spasio svoju ženu. Tijela mazača Tomljenovića i mladića Pačelata bolje da ne opisujem. Stoga moramo sada nakon 50 let dati im počast da pokažemo i njihovima da ih nismo zaboravili, rekao je kapetan Domijan.


Brod »August Cesarec« nakon strašnog požara popravljen je u potpunosti te je plovio sve do 1987. godine kada je završio u rezalištu. Požar na tom brodu bio je do tad, po broju ljudskih žrtava, najteža havarija na nekom od brodova Jadrolinije. Kasnije, 1980. godine, nažalost, nadmašiio ju je nestanak »Dunava« na Pacifiku 1980. godine, kada su nestala sva 32 člana posade.