ROGOZNIČKA PENULA

Evo kako treba izgledati panula za gofa! Samo je potopite u more i eto ribe!

Boris Bulić

Nije viška panula jedina na svijetu. I rogoznički ribari imaju svoju recepturu koja je nasukala riba i riba. Evo za sve one koji se prvi puta žele okušati u ovoj tehnici, ali i za sve koji nisu sigurni u svoje sisteme, 'recept' rogozničke penule.



Stari ribari iz Rogoznice ‘penulom’ love gotovo uvijek na jaglicu i armaju je sa tri udice. Ako imaju živu love na živu, a ako je krepana ješkaju krepanu. Osnova je uvijek debela 1,10 milimetra dok je predvez za veću ribu od 0,80, a za manju, do tri kilograma, od 0,60 milimetara. Dužina predveza je šest paši, odnosno 6 x 160 centimetara. Od udica se koriste papagajke zbog boljeg kuta uboda. Duge udice često skliznu zbog čega se riba lako može izgubiti, ali se sa papagajkama to nikada ne događa.


Olovnice su manje-više uvijek jednako raspoređene kao na klasičnoj viškoj penuli s tim da mi ukupno opterećenje ne prelazi 0,75 kilograma. U cijelom sistemu se nalaze četiri zogulina što je neophodno radi izbjegavanja uvrtanja.





Kod penule za gofa zapravo nema velike filozofije. Treba biti na pošti u pravo vrijeme i provući je pravom brzinom, ne većom od 2,5 milje. Penula se pušta na nekih 90 metara za brodom što se smatra pristojnom udaljenošću.


Kada riba udre samo treba biti strpljiv i uporan. Jedina prava opasnost postoji u trenutku kada se ribu dovuče na blizu. Tada zna, ako još uvijek ima snage, poći pod brod što se ne smije dozvoliti. Ribu uvijek treba prihvatiti gančom. Tako je sigurnije, pogotovo ako lovite sami.


Penulu za gofa treba uvijek vući uz kurenat.


Na lignju se skoro uvijek love manji primjerci. Za razliku od penule sa jaglicom, u penuli sa lignjom nije važno kako se penula vrti i okreće. Važno je samo da se lignji oči mogu vidjeti, a to što ona pod morem pleše uopće nije važno. Ako je gof u blizini napašće je bez obzira na njenu rotaciju.