Zbog velikog pritiska ribolovaca i ribara najrazličitijih profila koji je rezultirao pretjeranom osjetljivošću riba na ribolovne pristupe, često smo prisiljeni improvizirati i iznalaziti raznorazne, na prvi pogled često i nevjerojatne, načine da bi ulovili ribu. Ti improvizirani i prilagođeni pristupi se uglavnom svode na minimaliziranje pribora, pri čemu se promjeri struna dovode na granicu izdržljivosti. Naravno da s takvim pristupom konačni ishod u potpunosti ovisi isključivo o uigranosti i spretnosti ribolovca, jer su šanse za gubitkom lovine s tako osjetljivim priborom više nego izgledne. No nije minimaliziranje pribora jedini put ka uspjehu. Ponekad je potrebno odstupiti od konvencionalnih metoda i alata i upotrijebiti nešto što se ne može pronaći u literaturi, zaobilazeći uobičajeno i stvarajući svoja pravila.

Podjelu ribolovnih pristupa na tehnike uvjetuju dva ključna čimbenika. Prvi je svakako sklonost ribolovca određenom načinu korištenja opreme, izboru lovine i, u skladu s tim, odgovarajuće opreme, dok je drugi posljedica trgovačke spretnosti i domišljatosti. Naime, trgovački je ceh, u skladu s neprestanim prilivom noviteta, stvorio određenu jezičnu podjelu koja je opremu razvrstala na više grupa najčešće nazvanima prema tehnici u kojoj je ta oprema optimalno iskorištena.

Ta su dva čimbenika u uskoj vezi i neprestano se naslanjaju jedan na drugoga, što zapravo najviše na ruku ide samim trgovcima, koji u toj situaciji po cijeni poznatoj kao optimalno-skupo mogu prodati ‘originale’.

Naravno da svaka ribolovna tehnika ima svoju opremu i da univerzalni štapovi ili role u praksi ne postoje. No isto je tako istina da se veliki dio opreme može iskoristiti na više načina, pri čemu se ne treba kruto držati deklaracijskih podataka, pogotovo kad je riječ o zvučnim nazivima određenih proizvoda.

Najbolji primjer za tako što su udice. Na većini pakiranja je u pozadini slika neke ribe, čime je namjena udice još prije vezivanja prema proizvođačko-trgovačkim mjerilima strogo određena. Tako postoje udice namijenjene šaranima, podlanicama ili ugorima, što naravno ni u kom slučaju ne znači da te udice ne mogu ili neće nasukati i neku drugu ribu.

Ribolovni je pribor u principu jedino djeljiv prema tehnikama u kojima može dati optimum, poput primjerice surf casting kompleta namijenjenih obalnom ribolovu u kome su prioritet daleki izbačaji ili spin kompleta namijenjenih varaličarenju. Ipak, bez obzira kojem je tipu ribolova oprema imenom i deklaracijom namijenjena, uvijek je moguća kombinacija i višenamjenska primjena, što u prvom redu ovisi o sklonostima i inventivnosti ribolovca.