Mnogo je pomoraca trgovačke mornarice i mornara ratne mornarice iz Istre, Kvarnera, otoka plovilo na brodovima pod talijanskom zastavom tijekom povijesti, a pogotovo tijekom Drugog svjetskog rata. Njihova stradanja su uglavnom ostala nezabilježena. Ovo je priča o tankeru Alberto Fassio koji je potopljen na današnji dan.

Brod je izgrađen u SAD-u, a projektiran je za prijevoz tekućih tereta i drva te namijenjen za prijevoz tih tereta s jedne na drugu stranu SAD-a prolazom kroz Panamski kanal. Nakon devet godina brod prelazi Atlantik i odlazi kod talijanskih vlasnika s matičnom lukom u Genovi.

Prve nevolje

Već 1935. godine, kao Riva Sarda, zajedno s drugim trgovačkim brodovima – tankerima Riva Ligure i Luisiano, parobrodima Bainsizza, Provvidenza i Ircania, te nosačem hidroaviona Giuseppe Miraglia, korišten je za prijevoz materijala za račun talijanskog ratnog zrakoplovstva (Regia Aeronautica) iz Napulja za Etiopiju, odnosno luke Massaua i Mogadiscio u okviru operacija okupacije te zemlje.
Sljedeće godine mijenja vlasnika, i postaje Alberto Fassio, a 11. svibnja 1940. godine počinju nevolje: u plovidbi iz Constantze za Napulj s teretom petroleja za kompaniju AGIP, brod je morao skrenuti na Maltu pod pratnjom britanskih ratnih brodova iako je vlasnik tereta dvadeset dana ranije dao sve potrebne dokumente britanskim vlastima.

Od travnja 1941. brod plovi u konvojima iz talijanskih luka za luke Libije i Grčke. Krajem kolovoza 1941. godine, dok plovi iz Palerma za Tripoli zajedno s brodom Lussin, koji tegli mali tanker Alcione u pratnji razarača Cigno i Pegaso, poslijepodne, kod rta Capo San Vito Siculo, mali konvoj je napala britanska podmornica H.M.S. Upholder s četiri torpeda. Lussin je pogođen i tone.

Parobrod Lussin izgrađen je 1912. godine u brodogradilištu Neptun AG u Rostocku kao Marsala pod imenom novogradnja 325 te je plovio do 1923. godine pod austro-ugarskom zastavom. Te 1923. dodijeljen je talijanskoj ratnoj mornarici i mijenja ime u Lussin (BRT 1753, dimenzije 87,5×12,5 metara) koja ga naoružava s dva topa (120/45 i 76/40 mm). U trenutku potapanja imao je posadu od čak 125 članova. U listopadu 1941. ratna mornarica rekvirira brod, ali bez upisa u registar pomoćnog ratnog brodovlja.

Žestoka obrana

Već slijedećeg dana u plovidbi konvoj u kojem je Alberto Fassio napadaju tri britanska bombardera Bristol Blenheim koji su uzletjeli s Malte. Brodovi u konvoju se žestoko brane, pogađaju dva te ruše jedan. Britanski piloti su u izvješću napisali da su avioni pogođeni s tankera Alberto Fassio. Doduše tvrde i da su tanker pogodili i zapalili što nije bila istina. Posada Fassia uzima u tegalj pogođeni brod Partenope i tegli ga prema Misurati. Tegleni konop triput puca, pa se odustaje od tegljenja, jer više nema konopa.

Nakon tog događaja Alberto Fassio plovi neko vrijeme prema grčkim i albanskim lukama, ali se ubrzo vraća na afričke rute gdje postaje sve – toplije. Saveznici dešifriraju gotovo sve poruke o kretanju brodova (organizacija ULTRA), pa zrakoplovi imaju lak zadatak. Uzlijeću iz egipatskih i malteških aerodroma i više puta napadaju konvoje u kojima se nalazi Alberto Fassio, a opasnosti prijete i od podmornica. No, sreća je ubrzo napustila posadu i brod.

U četiri sata ujutro 25. srpnja 1943. tanker krcat gorivom za zrakoplove isplovljava iz albanske luke Vlore za Patras. U njegovoj pratnji je torpiljarka Giuseppe Missori (kasnije njemačka TA-22, početkom svibnja 1945. potopljena je u Trstu). Osim posade na brodu je i 46 njemačkih vojnika. Missori je ubrzo primijetio da Fassio ne plovi dogovorenom rutom, a u 17.30 tanker se nasukao na plićine Capo Mitikas. No, zbog problema u komunikaciji pomoć iz Patrasa je krenula tek oko dvadeset sati, ali Fassio se iza 21 sat uspio sam odsukati !

S obzirom na noć, opasne vode, opasnost od mina, konvoj je odlučio sačekati dodatna naređenja. Fassio opet ne slijedi torpiljarku te 26. srpnja nalijeće na minu rano ujutro i – tone!
U potonuću stradava 11 članova posade i 19 njemačkih vojnika. Preživjele, od kojih većina s opeklinama, spašavaju brodovi koji su pritekli upomoć.