Projekt Change we care bavi se zaštitom obalnih zajednica na Jadranu, a danas je online održana njegova završna konferencija, na kojoj su predstavljeni rezultati trogodišnjih aktivnosti 11 partnera iz Italije i Hrvatske.

Projekt se provodi od siječnja 2019. do prosinca 2021. godine,a financira ga INTERREG V A Italija-Hrvatska CBC program.

Ovaj značajan projekt ima puni naziv “Change we Care: Climate cHallenges on coAstal and traNsitional chanGing arEas: WEaving a CrossAdriatic REsponse”, a koordinator je CNR-ISMAR (Institut za morske znanosti Nacionalnog istraživačkog vijeća).

Analiza klimatskih rizika

Osnovni je cilj omogućiti  kreatorima politike integrirane mogućnosti planiranja u suradnji s dionicima te mjere prilagodbe za ranjiva područja u cilju zaštite obalnih zajednica.

Projekt je analizirao klimatske rizike koji utječu na obalna i prijelazna područja, pružajući bolje razumijevanje varijabilnosti utjecaja i klimatskih promjena na hidrološke režime, prodor soli, turizam, biološku raznolikost i agroekosustave u području suradnje.

Aktivnosti Projekta sastojale su se od procjene trenutnih morfoloških, hidroloških i meteoroloških morskih uvjeta i trendova koji utječu na pet pilot područja, do analize glavne dinamike koja djeluje na obalne sustave i njihove evolucije u scenarijima klimatskih promjena.

Konačni je cilj razvijanje smjernica za izradu planova prilagodbe na klimatske prilagodbe na pilot područjima. Ovaj pristup omogućio je bolje razumijevanje utjecaja klimatskih promjena i povećao sposobnost prilagodbe u cijelom području suradnje.

Odabrana pilot područja

Pet pilot područja su: delta rijeke Po, pješčana obala Mula di Muggia, Kaštelanski zaljev i rijeka Jadro, delta rijeke Neretve i Vransko jezero. Iako su različiti po svojim morfološkim karakteristikama, prijete im slične klimatske ranjivosti.

Delta rijeke Po tako uključuje najveća močvarna staništa u Italija te igra vodeću ulogu u očuvanju, zbog svoje raznolikosti okoliša kao što su riječni pritoci, obalne dine, pješčani sprudovi, lagune, ribnjaci kanali i obalne borove šume.

Greben Mula di Muggia obuhvaća široko obalno područje pličina ušća rijeke Soče, bogato pješčanim sprudovima koji su u svom unutrašnjem dijelu obrasli širokim površinama morske trave, te predstavljaju važno uzgajalište i hranilište brojnih morskih vrsta.

Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj, krška dolina ispunjena bočatom vodom. Njegova močvarna staništa povezuju kopnene slatkovodne tokove i more, stvarajući dom za brojne različite biljne i životinjske vrste.

Jezero je važno stanište i odmorište za ptice, gdje je zabilježeno više od 250 ptičjih vrsta.

Kaštelanski zaljev jedna je od najproduktivnijih lokacija na Srednjem Jadranu, smješten u zatvorenom obalnom prostoru te izložen snažnom utjecaju otjecanja vodenih tokova iz rijeke Jadro. Izložen je i mogućim problemima onečišćenja i eutrofikacije.

Delta rijeke Neretve uključuje najveće i najvrjednije močvare na istočnoj obali Jadrana. To je područje poznato kao značajno gnjezdište i zimovalište ptica selica, te osigurava brojne vrijedne ekološke sadržaje.

Suradnja partnera

Projekt je, rekosmo, koordinirao Institut za morske znanosti (CNR-ISMAR), a provodio ga je u suradnji s još deset talijanskih i hrvatskih partnera: Regija Emilia Romagna, Regija Venezia Giulia, Regija Veneto, Talijanski institute za zaštitu okoliša i istraživanje ISPRA, Park prirode I bioraznolikosti Delta Po (Italija) te Institut za oceanografiju i ribarstvo, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačkoneretvanske županije, Javna ustanova za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije – RERA S.D, Javna ustanova Park prirode Vransko jezero i Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska).

“Uz široko znanje o trenutnom stanju i mogućoj evoluciji pet pilot lokacija, odabranih kao reprezentativnih za različite tipove jadranskih obalnih područja, glavni rezultati projekta uključuju niz cjelovitih i svestranih postupaka za karakterizaciju trenutnih i očekivanih dinamika okoliša, kao i definiranje participativnih strategija odgovora na učinke klimatskih promjena”, kazao je koordinator projekta Davide Bonaldo.

“Sve je to rezultiralo pružanjem korisnih elemenata kreatorima politike za izradu planova prilagodbe na klimatske promjene u pet pilot lokacija”, dodaje Bonaldo.

Prijedlozi klimatskih prilagodbi

Šire sudjelovanje dionika omogućilo je prikupljanje i sagledanje potreba zajednice. Ovaj participativni proces omogućio je razradu prijedloga klimatskih prilagodbi od projektnih partnera koji su uzeli u obzir potrebe proizašle tijekom sastanaka s dionicima i čiji su ciljevi sažeti u nastavku:

• Davati prednost organskoj poljoprivredi i uzgoju lokalnih kultura otpornih na vremenske uvjete,
• Podrška održivom ribolovu,
• Povećanje zelenih površina kako bi se smanjio proces nepropusnosti tla,
• Poboljšati upravljanje i zaštitu staništa i vrsta,
• Poboljšati upravljanje vodnim resursima, jamčeći ispravan protok vode, kontrolirajući i smanjujući hidrološke rizike.

Glavni inovativni elementi

Glavni inovativni elementi Projekta su:

1.  metodološki pristup, koji se temelji na koordiniranoj razmjeni znanja među znanstvenicima i političkim akterima;
2. Utvrđivanje mjera prilagodbe obzirom na raznolikost obalnog krajolika u području suradnje, temeljeno na iskustvima s pilot područja.

Osim širokog znanja temeljenog na trenutnom stanju i njegovoj evoluciji, glavni rezultati Projekta uključuju niz smjernica za karakterizaciju sadašnjeg stanja i aktivnosti u slučaju mogućih scenarija klimatskih promjena.

Na taj način se kreatorima politike daju glavni elementi za izradu planova prilagodbe na klimatske promjene u pilot područjima.

O programu prekogranične suradnje

Cilj Programa prekogranične suradnje Italija-Hrvatska je “povećanje prosperiteta i potencijalnog rasta područja, poticanje prekograničnog partnerstva za postizanje opipljivih promjena”, doprinoseći Europskoj strategiji 2020. za pametan, održiv i uključiv rast.

Područje na kojem Program djeluje obuhvaća 25 talijanskih pokrajina i 8 hrvatskih županija, regionalni bazen koji, zahvaljujući Jadranskom moru, predstavlja zajednički društveno-ekonomski i ekološki resurs i prirodnu platformu za suradnju temeljenu na povijesnim kontaktima, trgovinskim razmjenama i kulturnom naslijeđu.