Odluka je definitivna, povratka nema – Brodarski institut ide u likvidaciju. Tako je nedavno odlučila hrvatska Vlada, a država je vlasnik te tvrtke, ili institucije, ne znam kako je okarakterizirati.

Uostalom, sada je to i nevažno, kada ona zauvijek nestaje. Bolji poznavatelji Brodarskoga i svega što se s njime događalo unatrag dva, tri desetljeća, reći će da u likvidaciju odlaze ostaci ostataka nekad velike, renomirane, slavne i u svijetu cijenjene tvrtke.

Predugo je trajala njena agonija, postupno propadanje i uništavanje, tako da sadašnja odluka Vlade predstavlja samo završni čin tužnog procesa.

Stara generacija poznavatelja brodogradnje i brodograđevne tehnologije sa sjetom će pamtiti Brodarski institut, prigodno o njemu popričati i, za kraj tužno konstatirati »što smo sve nekad imali, veliko, svjetsko, a danas ništa nije ostalo.«

Ne jedan od takvih pritom će spomenuti njegova »brata«, još ranije ugasli riječki Brodoprojekt. Bili su veliki u svjetskim razmjerima i – zadesila ih je identična sudbina, nestali su zauvijek. Jedan ranije, drugi koje desetljeće kasnije.

Brodarski institut djelovao je u Zagrebu, ali je po svom značenju bio uistinu svjetski. Njegovi sadržaji bili su grandiozni, dostignuća na najvišoj svjetskoj razini, a kadar kojeg je okupljao istinski »trust mozgova«.

Danas s divljenjem govorimo o pojedinim našim kompanijama što su uzletile u svjetske visine, o njenim kadrovima, vrhunskim stručnjacima i znanstvenicima koje je okupila. S pravom! Pritom, je bismo smjeli zaboraviti da smo takve tvrtka, i takve ljude imali i davno ranije. Svjetski vrhunske za svoje vrijeme.

Utemeljitelj iz Praputnjaka

Bez obzira na zagrebački domicil, Brodarski institut bio je višestrukom i čvrsto vezan s našim krajem. O značenju za brodogradilišta, dva riječka i u Kraljevici, puno bi mogli pričati brodograditelji koji su izravno surađivali s Institutom.

Druga veza, mogli bismo je okarakterizirati iskonskom za Brodarski institut, široj je javnosti slabije poznata. U stručnim i znanstvenim krugovima naše brodogradnje utemeljiteljem Brodarskog instituta smatra se prof. dr. ing. Stanko Šilović.

Oni koji su ga slabo poznavali reći će za njega da je iz Zagreba, a Stanko Šilović je čovjek iz našeg kraja, rođen u Praputnjaku. U Zagrebu se školovao, stekao je diplomu inženjera brodogradnje, prvi u Hrvatskoj, 1924. godine, u hrvatskoj metropoli proveo je najveći dio radnog vijeka.

Rijetki danas znaju da je u godinama prije Drugog svjetskog rata, između ostaloga, bio direktor brodogradilišta u Kraljevici. U bogatoj i plodnoj karijeri okušao se u praksi i teoriji, dao je veliki doprinos brodograđevnoj znanosti na međunarodnoj razini.

Najdublji trag ostavio je kao dugogodišnji profesor na studiju brodogradnje tadašnjeg Tehničkog fakulteta u Zagrebu.

Stanko Šilović idejni je pokretač i graditelj Brodarskog instituta, on ga je podizao do visoke međunarodne razine. Od utemeljenja, s kraćim prekidom, kroz više godina bio je njegov direktor, a suradnju s njim nije prekidao ni godinama nakon umirovljenja. Kroz Brodarski institut dao je veliki doprinos razvoju i unapređenju hrvatske brodogradnje.

Zamišljeno – napravljeno

Gradnja Brodarskog instituta bio je izuzetno skupi projekt u kakav se nisu upuštale mnogo bogatije zemlje od tadašnje Jugoslavije. Jedinstvena tehnička institucija u međunarodnim okvirima.

Utemeljen 1948. godine, izazivao je divljenje brodograđevne struke i znanosti, te zavist pomorski jačih zemalja. Osnovan je kao znanstveno istraživačka institucija za potrebe ratne i trgovačke brodogradnje.

U Institutu je projektirano mnoštvo ratnih brodova, uz razvijanje sustava njihova naoružanja i opreme, uključujući podmornice kao najzahtjevniji segment ratne brodogradnje.

I ono što se mora posebno istaknuti, sve se gradilo u domaćim brodogradilištima! Nemjerljiv doprinos dao je Institut i gradnji trgovačke mornarice, i to ne samo u projektantskom dijelu. Taj drugi segment možda je još važniji za funkcionalnost i eksploataciju broda.

Između ostaloga, izgrađena su četiri bazena za ispitivanje hidrodinamike brodova. To su prostori ispunjeni mnoštvom instrumenata i mjernih uređaja. U najvećem bazenu mogu se ispitivati modeli dužine do 10 metara, a opremljen je generatorom valova koji može simulirati njihovu dužinu do 40 metara.

Za povlačenje brodskih modela koriste se specijalna kolica teška 55 tona koja povlače model maksimalnom brzinom od 14 metara u sekundi.

Također, Institut ima dva kavitacijska tunela za ispitivanje modela propelera. Njihov sastavni dio bile su radionice za izradu modela brodova i propelera.

Kroz više od 70 godina u tim bazenima i tunelima ispitano je oko 1.500 modela brodova i 1.500 propelera, sve napravljeno u vlastitim radionicama. U svojim najboljim poslovnim godinama Institut je zapošljavao blizu 500 djelatnika.

Takve bazene i tunele malo je koja zemlja mogla priuštiti. U jednom razdoblju, osim Jugoslavije, u Europi ih je imala samo Nizozemska. Mnogi inozemni brodograditelji donosili su u Zagreb svoje projekte, na izradu i testiranje modela.

Brodarski institut bio je sastavni dio vojnog programa. Sve što je brodograđevna znanost zamislila to je napravljeno i kupljeno, bez obzira na cijenu. U zagrebačkom Sigetu, južno od Save, podignut je ogroman kompleks.

Ti objekti danas imaju podosta godina, zapušteni su i oronuli. Ali, kako saznajem, dio njih dobiti će prvotnu funkciju, u njima će se ponovo obavljati znanstveno istraživačka djelatnost.

Fakultet elektrotehnike i računarstva nositelj je projekta kojim se planira u tim prostorima razvijati Centar izvrsnosti, te Hrvatsku pozicionirati kao središte pomorske robotike.

Glavni projektant

Svojedobno sam imao priliku posjetiti Brodarski institut, i vidjeti dio tehničkog bogatstva što se u njemu nalazilo. Nisam ga kompletno razgledao, za to bi trebalo više vremena, a ja sam na Institutu bio s ciljanim zadatkom. Imao sam tom prigodom i jedan izuzetno zanimljiv susret.

Prilikom upoznavanja s jednim od ranijih ravnatelja, na spomen mog prezimena on je rekao:

– Imamo i mi ovdje Šuljića, jedan je od naših glavnih projektanata.

U trenu ga je dozvao, približava nam se košarkaški visok čovjek, malo pognut u hodu. Pružamo si ruke i istodobno izgovaramo:

– Šuljić, Šuljić!

Razjašnjavamo obiteljske korijene, jasno, i on je porijekom iz Novalje, Mladen Šuljić. Poznavao sam mu oca Mladena, bio je istaknuti turistički djelatnik u početnom razdoblju novaljskog turističkog uzleta.