Protekle subote (21. listopada) nazočio sam na dva gotovo identična događanja. Održana su na dva udaljena lokaliteta naše Primorsko-goranske županije, jedan praktički na samoj morskoj obali, a drugi, na stanoviti način, također na obali, preciznije na brani umjetnog jezera. Povodi su, jasno, bili različiti, kao i akteri. Na oba mjesta otkrivene su spomen -ploče, u Mošćeničkoj Dragi i Lokvama. O tim događanjima naš je list izvijestio, ne treba bilo što ponavljati. Ipak, mogu nešto dodati. Bio sam na mjestima događanja, »tematika« i povodi dobro su mi poznati. Osim datuma, za većinu čitatelja dva događanja ničim nisu povezana. Ja sam, međutim, našao kvalitetnu poveznicu!

Moram ponoviti osnovno, što je u ovim novinama objavljeno prije tjedan dana. U Mošćeničkoj Dragi otkrivena je spomen -ploča Adamu Armandi u povodu 125. obljetnice njegova rođenja. Onima koji ne znaju, ili nisu pročitali, ponovimo – Adam Armanda bio je velikan brodograđevne znanosti i prakse svoga vremena, jedan od prvih inženjera brodogradnje školovanih na hrvatskom tlu. Rođen u Mošćeničkoj Dragi 1898. godine, a preminuo u Zagrebu 1958. godine. Jedan je od najvećih ljudi koji su potekli iz Mošćeničke Drage. I u Gorskom kotaru, u Lokvama, otkrivena je istog dana spomen-ploča. Povod je 50. obljetnica Prvog svjetskog prvenstva u podvodnoj orijentaciji, na brani jezera. U malim Lokvama održana je velika sportska smotra. Prvi put u povijesti, 1973. godine. Oba događaja bila su dobro posjećena, nazočili su mještani, ljudi iz okolice, u Lokve su posebno masovno došli Riječani, a susreo sam i poznanike iz Istre.

Začetnik ronilaštva

Kakva je poveznica među njima, zapitat će mnogi? U Lokvama su se okupili sportski ronioci i ljudi vezani uz taj sport, odnosno svjetsko prvenstvo u podvodnoj orijentaciji. Sasvim drukčiji sastav našao se u Mošćeničkoj Dragi. Poveznica je upravo ronjenje! Adam Armanda bio je i ronilac, slobodno mogu reći – veliki ronilac. Podrazumijeva se, ne sportski, to u njegovo vrijeme nije postojalo, ili je negdje vani bilo tek u začecima. Ali je Matko Armanda, jedan od dvojice Adamovih sinova, bio svjetski viceprvak u podvodnom ribolovu. Adam je spadao u začetnike ronilaštva na istočnoj obali Jadrana. Ronilački oficirski tečaj u Ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije položio je 1928. godine, kasnije je postao ronilački instruktor, istaknuo se dizanjem mnoštva potonulih brodova. Važno je ponoviti – bio je jedan od prvih inženjera brodogradnje školovanih u Hrvatskoj – ima diplomu broj 3 tadašnjeg Tehničkog fakulteta u Zagrebu.

Među potopljenim brodovima u čijem je izvlačenju sudjelovao posebno se ističe RAMB III, današnji »Galeb«, čija se obnova u Kraljevici privodi kraju. Nekadašnji brod za prijevoz banana bio je rekviriran najprije od talijanske, a potom njemačke vojske i prilikom savezničkog bombardiranja potopljen u riječkoj luci. Sa skromnim tehničkim sredstvima Adam Armanda vodio je složenu operaciju, rješavajući »u hodu« neplanirane probleme i tehničke zahtjeve.

Preuzimanje »Jadrana«

Manje je znano da je on još 1944. godine organizirao i vodio vađenje potonulih brodova u talijanskoj luci Bari. Sredinom siječnja Nijemci su bombardirali Bari i napravili pustoš u luci, gdje je potopljeno 17 brodova. Luka je postala neupotrebljiva, a saveznicima je bila izuzetno važna. Amerikanci su računali da im za njeno osposobljavanje treba nekoliko mjeseci. Armanda je tada u Italiji vodio popravke partizanskih brodova i na jednom sastanku ponudio brzo čišćenje luke od potopljenih brodova, što je izazvalo iznenađenje među savezničkim zapovjednicima. Na upit o cijeni tog posla, odgovorio je: »Da teret bude naš!«

Dogovor je u tren postignut i Armanda se prihvatio posla. Iz Splita i s Visa doveo je ronioce. Uglavnom su to bili Krapljani, vješti i sposobni ronioci, te neki iz ratne mornarice propale kraljevine. Saveznici su osigurali potrebne alate i opremu. Nakon 15 dana prvi brod bio je na površini. Svi brodovi i teret uspješno su izvađeni u kratkom vremenu.

Ima još jedan manje poznat, mnogima i nepoznat detalj iz vojne karijere Adama Armande. U Ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije dobio je posao odmah po završetku fakultetskog školovanja. Zahvaljujući znanju i sposobnosti konstantno je i brzo napredovao. Između ostaloga, vodio je i nadzirao gradnju mnogih brodova. Pa je tako mjesec dana proveo u njemačkom Hamburgu prilikom preuzimanja školskog jedrenjaka »Jadran«. Da, to je brod čije vraćanje Hrvatska već dugo traži od Crne Gore.

Novi sport

O Adamu Armandi nedavno je opširno pisao naš list, koga zanima, zacijelo je pročitao. Pisano je i o Prvom svjetskom prvenstvu u podvodnoj orijentaciji. Od prvog dana bio sam uključen u njegovu organizaciju. Pitali su me onda, a pitaju i sada, nakon pola stoljeća: kako to da je svjetsko prvenstvo održano u Gorskom kotaru, u malim Lokvama. Navikli smo da se natjecanja takvog ranga održavaju u metropolama ili barem velikim gradovima. A mi u Lokve. Tko barem malo ne poznaje podvodnu orijentaciju, teško mu je to objasniti.

Novi sport, tada potpuno nepoznat u široj javnosti, pohodio nas je na velika vrata. Jedinstven i specifičan po načinu pripreme i ambijentu u kojemu se natjecanje održava. Pobudio je zanimanje, ne lokalno, nego znatno šire, na hrvatskim prostorima. Što brže i preciznije doći do cilja, roniti kroz vodu u kojoj vidljivost ne smije biti velika. Što se slabije vidi kvalitete ronilaca, više dolaze do izražaja, sportski rezultat ima veću vrijednost. Sam pod vodom u nadmetanju sa štopericom i nevidljivim suparnikom koji je prije startao, ili tek čeka zaron u mutnu jezersku vodu. Sam sa svojim brigama, pogleda netremice uperena u kompas i brojčanik, jedinu pomoć i saveznike u nastojanju da se ostvari što bolji rezultat.