Kao dugogodišnji ravnatelj tijekom 16 godina u puna četiri mandata i sada kao predsjednik Upravnog vijeća već deset godina, imao sam čast voditi Lučku upravu Rijeka kroz njezine najizazovnije i najuspješnije godine.

Osnivanje Lučke uprave Rijeka prije 30 godina bio je povijesni korak. Bio je to trenutak kada smo preuzeli sudbinu i odgovornost za vlastiti pomorski razvoj. Rukovođenje sustavom značilo je živjeti s lukom iz dana u dan, dijeliti njezine uspone i rješavati naizgled nerješive krize. Naš put nije bio posut ružama, ali cilj je uvijek bio jasan: vratiti Rijeci status koji joj povijesno i geografski pripada.

Od nule do vrha

Danas, kada je Rijeka nezaobilazna točka na globalnim mapama najvećih svjetskih brodara, lako je zaboraviti s koje smo pozicije krenuli. Vratimo se nakratko na kraj devedesetih i početak dvijetisućitih.

Kontekst u kojem smo tada djelovali bio je dramatično drukčiji od današnjeg. Bilo je to vrijeme nakon Domovinskog rata, vrijeme ekonomske tranzicije, kada su tradicionalni prometni tokovi bili prekinuti, a infrastruktura zastarjela. Bili smo svjedoci urušavanja i propasti najvećeg linijskog brodara Croatia line i posljedično kraha kontejnerskog prometa u Rijeci. Suočavali smo se s teškim pitanjem: kako Rijeci vratiti status koji joj povijesno pripada, u konkurenciji sjevernoatlantskih i drugih sjevernojadranskih luka koje su u tom trenutku bile godinama ispred nas?

Odgovor je bio jasan, ali put do njega bio je nevjerojatno težak. Trebala nam je potpuna promjena paradigme. Trebala nam je hrabrost za viziju koju su mnogi tada proglašavali nerealnom.

Ključna prekretnica dogodila se pokretanjem povijesnog projekta Samsung i organizacijom feeder servisa. Sjećam se ro-ro broda »Lipa« Lošinjske plovidbe koji je po našem nalogu vozio s Brajdice po mediteranskom lukama i to tjednima samo prazne kontejnere, iskrcavali su i ukrcavali prazne i to iste kontejnere. Isto tako blok vlak HŽ-a je vozio od Rijeke prema Budimpešti tjednima također s praznim i istim kontejnerima. Naši ljudi su nas čudno gledali, ali ovi servisi su bili točni i dosljedni tako da su malo po malo počeli dobivati narudžbe za pune kontejnere. To je praktički bio početak revitalizacija kontejnerskog prometa u riječkoj luci. Na promotivnim materijalima kontejnerskog terminala slagali smo slike nepostojećih kontejnera jer je u to vrijeme na Brajdici postojala samo nekolicina praznih kontejnera, puno kamenih blokova i jata galebova.

U to vrijeme svjedoci smo prvog spektakularnog pristajanja brodova kompanije ZIM LINE i to prvenstveno na bazi međusobnog povjerenja, dane riječi, ali i uspješnosti feeder servisa. Iza toga je bilo lakše jer su na bazi dolaska ZIMA-e počeli dolasci i drugih svjetskih brodara CMA CGM-a, Evergreena, MSC-a pa Maerska itd. Pojavila se potreba za prva velika ulaganja u kontejnerski terminal na Brajdici, izgradnja druge faze terminala i nabavka dvije nove kontejnerske dizalice. Nakon toga pokrenuli smo Rijeka Gateway uz podršku Svjetske banke.

Jadranska vrata

Pokretanjem revitalizacije kontejnerskog prometa krenuli smo u tešku bitku za svakog klijenta i svaki brod. Ključni korak nakon izgradnje druge faze terminala bio je pronalazak strateškog partnera za kontejnerski terminal na Brajdici. Interesantno je da smo u to vrijeme napravili izuzetak i nismo dali prvenstvenu koncesiju Luci Rijeka d.d. za kontejnerski terminal Brajdica. Bio je to znak da moraju osnovati zasebnu tvrtku Jadranska vrata u 100-postotnom vlasništvu Luke Rijeka d.d. i pobijediti na budućem međunarodnom natječaju za koncesiju. Takva Jadranska vrata su nakon toga i pobijedila na međunarodnom natječaju za koncesiju na Brajdici koji je raspisala Lučke uprava Rijeka. Nakon konsolidiranja Jadranska vrata su uz potporu Lučke uprave Rijeka i Luke Rijeka d.d.i uz jasna pravila igre zatražila pozivnim međunarodnim natječajem strateškog partnera.

Interes je bio dobar, a najbolju ponudu je dao renomirani operator terminala kompanija ICTSI. Na kontejnerskom terminalu smo na taj način osigurali prijeko potreban kapital, tehnologiju i međunarodni utjecaj. Bio je to mukotrpan posao – od pregovora, preko modernizacije terminala i nabave prvih velikih kontejnerskih mostova, pa sve do rješavanja uskih grla na željeznici. No, vizija se isplatila. Gledati kako Rijeka raste iz godine u godinu, rušeći rekorde u pretovaru, bila je potvrda da smo uspjeli u onome što su mnogi smatrali nemogućim. Tvrtka ICTSI je do danas uložila više od 75 milijuna eura u modernizaciju opreme terminala. Samo podsjetnik, da je tvrtka Luka Rijeka d.d. 49 posto vlasnik Jadranskih vrata i redovno dobiva dividendu. To je i bila naša koncepcija i konačni cilj.

Zagrebačka obala

Ako je revitalizacija Brajdice bila dokaz da se Rijeka može vratiti na kontejnersku mapu, izgradnja novog terminala na Zagrebačkoj obali bila je korak u budućnost kakav se događa jednom u stoljeću. Kao ravnatelj, imao sam čast voditi Lučku upravu u vremenima kada je ovaj kolosalni projekt bio tek ideja na papiru i predmet teških pregovora. Osigurati financiranje kroz međunarodne institucije, pripremiti složenu dokumentaciju i pokrenuti izgradnju u zahtjevnom riječkom podmorju bio je inženjerski i menadžerski izazov ravan najtežoj plovidbi. Znali smo da je stvaranje dubine mora uz operativnu obalu od 20 metara naš bezuvjetni krajnji cilj.

Pri gradnji Zagrebačke obale smo imali nekoliko praktičnih problema, jedan od najozbiljnijih je bilo saznanje u tijeku gradnje da podmorje terminala nema dovoljnu nosivost. Prethodna istraživanja projektanata su dala rezultat dovoljne nosivosti što je bila podloga za natječaj o gradnji. Međutim, problem se evidentirao na osnovu tada najsuvremenije opreme za ispitivanje tla. Podsjećam da se radi o podmorju terminala 30 do 70 metara ispod morske površine. Nakon iscrpljujućih pregovora s izvođačem radova, raskinuli smo ugovor o gradnji i krenuli i novo projektiranje podmorja.

Nakon završetka dokumentacije, kroz projekt Rijeka Gateway II raspisali smo novi međunarodni natječaj za nastavak granje i konačno uspjeli izgraditi obalu. No, izgradnja same infrastrukture bila je tek pola posla; kruna tog višegodišnjeg truda bio je pronalazak vrhunskog koncesionara. Preduvjet za isto bila je izgradnja legendarne ceste D403 i intermodalnog željezničkog kolodvora koji su napravljeni uz pomoć većinom nepovratnih europskih sredstava.

Dolazak globalnih logističkih divova, APM Terminalsa i Enna Logica (Rijeka Gateway) koji ulažu više od 380 milijuna eura u terminal, potvrdio je puni smisao svega što smo radili. S dubinom mora koja omogućuje prihvat najvećih svjetskih kontejnerskih brodova, Zagrebačka obala postavila je Rijeku uz bok najvećim europskim lukama. To više nije bio samo lučki projekt – postao je to novi pokretač cijelog hrvatskog gospodarstva.

Novi kontejnerski terminal na Zagrebačkoj obali – Rijeka Gateway terminal – projekt je koji je u potpunosti promijenio odnose snaga kontejnerskih luka na sjevernom Jadranu. Dolazak globalnih logističkih divova u našu luku nije se dogodio slučajno. On je izravan rezultat mukotrpnog rada, pregovora i povjerenja koje smo gradili godinama.

Pogled u budućnost

Niti jedan kvadratni metar izgrađene obale i niti jedna tona pretovarenog tereta nisu rezultat pojedinca. To je rezultat zajedničkog rada generacija lučkih radnika, inženjera, stručnih službi Lučke uprave, gospodarstvenika te izvrsne suradnje s Vladom RH, resornim ministarstvom i Gradom Rijekom. Hvala svima koji su vjerovali u našu viziju, čak i onda kada su planovi izgledali preambiciozno.

Pred Lučkom upravom Rijeka su nova tri desetljeća. Tehnologije će se mijenjati, uvest će se potpuna digitalizacija i zeleni protokoli, ali jedno će ostati isto – Riječka luka je bila, jest i bit će ponos hrvatskog pomorstva.

Rijeka danas nije samo dubokomorska luka s izuzetnim maritimnim prednostima; ona sve više postaje moderan logistički centar. Kroz europske fondove, Instrument za povezivanje Europe (CEF) i snažnu podršku Vlade Republike Hrvatske, uložene su stotine milijuna eura u pomorsku, željezničku i cestovnu infrastrukturu. Danas teret iz Rijeke do srca Europe stiže brže, sigurnije i ekološki prihvatljivije nego ikada prije.

Pred nama su novi izazovi. Svijet se mijenja nevjerojatnom brzinom. Zelena tranzicija, digitalizacija lučkog poslovanja, automatizacija i održivi razvoj nisu više pojmovi iz budućnosti – to su zahtjevi današnjice. Lučka uprava Rijeka mora i dalje predvoditi te procese.

Naš cilj za iduće desetljeće je jasan: učvrstiti poziciju Rijeke kao apsolutnog lidera u kontejnerskom prometu i energetici te stvaranje snažnog južnog ulaza za tržišta srednje i istočne Europe.

DAN KADA JE SRUŠENA
ŽICA NA MOLO LONGU

No, razvoj luke nikada nije bio samo pitanje tona tereta, dubine gaza i dužine operativnih obala. Za mene osobno, jedan od
najemotivnijih trenutaka u tih 26 godina bio je listopad 2009. godine. Tada smo, u sklopu Rijeka Gateway projekta, nakon više od stoljeća zatvorenosti, otvorili riječki lukobran – naš Molo longo – za sve građane. Prije toga napravljen je novi most na korijenu lukobrana, rekonstruirana obala i napravljena nova zgrada terminala.

Sjećam se tog dana i ponosa koji sam osjećao gledajući Riječanke i Riječane kako prvi put slobodno šeću obalom koja je generacijama bila skrivena iza lučke žice i rampi. To nije bio samo infrastrukturni potez; bio je to čin vraćanja identiteta Rijeci. Pokazali smo da velika, moderna industrijska luka i otvoren, živ grad mogu i moraju disati zajedno. Danas, kada su na Molo longu tisuće šetača i trkača, znamo da smo te 2009. godine donijeli ispravnu odluku koja je trajno promijenila ritam našega grada.