Kako dani postaju dulji i svjetliji, možda ste se sjetili nekog komadića zapuštene zemlje u dnu vaše okućnice. A možda i Voltaireova vjerovanja da aktivno vrtlarenje čuva zdrav razum i oslobađa od stresa. Bilo je to prije 300 godina, a sada je to potvrdila i znanost o terapeutskim učincima hortikulture.

Odavno se vrtovi nastoje dizajnirati tako da budu utočište od svakodnevnog stresa, od onih u velikim urbanim centrima, do onih najskromnijih u predgrađima. Ali, osim pasivnog uživanja u prirodi općenito, sada je i znanstveno potvrđena terapeutska vrijednost aktivne brige oko biljaka.

»Terapeutska hortikultura«, ili »hortikulturna terapija« postala je dijelom antistresne i antidepresivne terapije, kako u mentalnim ustanovama, zatvorima i ustanovama za odvikavanje tako i u školama i običnim bolnicama.

Foto: iStock

Vrtlarenje i škola

U školama u kojima se uči kako uzgojiti hranu opaženo je da učenici koji su radili na održavanju vrtova imaju pozitivniji odnos prema zdravlju, prehrani i konzumiranju povrća. Oni su također imali bolje ocjene u prirodoslovnim predmetima, bolji odnos prema školi i poboljšane komunikacijske vještine i međuljudske odnose s kolegama.

Istraživanja potvrđuju da vrtlarenje izgrađuje veće samopoštovanje, samopouzdanje i odgovornost. Njime se sugerira kako uključivanje vrtlarenja u školsko okruženje može stvoriti veću koheziju unutar grupe.

Vrtlarenje i mentalno zdravlje

Usmjereni programi vrtlarenja pokazali su da pridonose kvaliteti života osoba s kroničnim mentalnim bolestima, uključujući depresiju i anksioznost.

Jedna druga studija o terapeutskim učincima hortikulture na pacijente s kroničnom depresijom bavila se pronalaženjem razloga zbog kojih vrtlarski programi imaju učinka na smanjenje depresije. Otkriveno je da strukturirane vrtlarske aktivnosti daju pacijentima cilj i njihovim životima smisao.

U zatvorima i popravnim domovima

U njima se vrtlarenje koristi kako bi štićenicima dalo pozitivnu, smislenu djelatnost, kojom se smanjuje agresija i osjećaj međusobnog neprijateljstva dok su zatvoreni. U jednoj studiji rađenoj u San Franciscu zapaženo je značajno poboljšanje u psihosocijalnom funkcioniranju zatvorenika uključenih u terapiju hortikulturom.

Beskućnici i vojni veterani

Vrtlarenje pomaže i ovoj kategoriji ljudi. Različiti terapeutski hortikulturni programi korišteni su i kako bi pomogli osobama s poteškoćama u učenju, tražiteljima azila, izbjeglicama i žrtvama PTSP-a i zlostavljanja.

Foto: iStock

Vrtlarenje i starija populacija

Kako je prosječan ljudski vijek sve duži, vrtlarski programi primjenjuju se i u domovima za starije i u sličnim ustanovama. Čak 22 studije su pokazale da različiti programi vrtlarenja za starije osobe potiču njihovo bolje zdravstveno stanje. Jedna studija kojom se pokušalo razumjeti mogu li pacijenti koji se oporavljaju od srčanog udara imati koristi od hortikulturnih terapijskih programa, zaključuje kako se njima pacijentima popravlja raspoloženje i smanjuje stres, te predstavljaju učinkovitu komponentu u njihovoj rehabilitaciji.

Zašto vaše pandemijsko vrtlarenje nije samo hobi nastao zbog panike? Zato jer u uzgoju biljaka ima neke vrste uzemljenja i nade. Niste jedini koji ste započeli vrtlariti upravo u vrijeme COVID-19. Takvih vrtlara ima širom svijeta. Čak i ako nemaju vrt, počeli su saditi cvijeće i druge biljke na balkonima. Tradicija uzgoja biljaka, naročito voća i povrća, naročito dolazi do izražaja u vrijeme kriza, a datira još od vremena svjetskih ratova.

U vrijeme Drugog svjetskog rata mnoge su zemlje ohrabrivale svoje građane da počnu vrtlariti kako bi pridonijeli opskrbi hranom. U Britaniji je, primjerice, popularan bio slogan: »Kopaj za pobjedu« (Dig for Victory). Odjednom su na sve strane počeli nicati vrtovi. U Americi je za to trebalo malo više vremena, ali ubrzo nakon Pearl Harbora,

Državni odjel za agrikulturu započeo je kampanju za podizanje vrtova pobjede (»Victory Gardens«), a to nije bilo prvi put da su Amerikanci zamoljeni za bavljenje vrtlarstvom kao ratnom ispomoći. Časopis Life od 3. svibnja 1943. zabilježio je nastanak 18 milijuna vrtova pobjede, od kojih su se neki zatekli na vrlo čudnim mjestima, kao što su zoološki vrtovi, autopiste za utrke, kampusi… »Svi su bili u žurbi da zasiju štogod u vlažnu proljetnu zemlju- filmske zvijezde, vojnici, admirali, stjuardese, opatice i zatvorenici.«

Foto: iStock

Psiholozi koji su izučavali učinak vrtlarenja na ljudsko zdravlje utvrdili su da ono popravlja raspoloženje i smanjuje stres uslijed briga.
Dobro održavan Victory Garden značio je dobru opskrbljenost svježim sezonskim povrćem i voćem, koje se uz to moglo konzervirati kako bi se njime kasnije prehranila obitelj. Ovi su vrtovi služili i za podizanje morala vojnika na fronti, povezujući ih s općenarodnim naporima. Oni su pomogli i u očuvanju mentalnog zdravlja. Nije zanemariv ni osjećaj zadovoljstva proizašao iz činjenice da su radili nešto za opće dobro.

Sada, u trećoj godini pandemije počinje još jedna vrtlarska sezona, pa nema sumnje da će vam dosadašnje vrtlarsko iskustvo i navike dobro doći. Možemo početi s uzdignutom gredicom.

One su oku ugodne, lakše ćete kontrolirati kvalitetu zemlje u njoj, a i zabavno ih je napraviti. Najlakše ih je napraviti od drvenih dasaka, no nemojte ih bojiti potencijalno štetnim kemikalijama, radije svakih pet- šest godina napravite nove. Preporučljivo je da gredice ne budu šire od 140 do150 cm, kako biste lako dohvatili svaki njihov rub. Obložite dno plastikom, napunite ih kvalitetnom zemljom i u proljeće možete početi sa sijanjem i sadnjom.

Pandemijska gredica ne mora biti uzdignuta, povrće možete uzgajati i u kontejnerima ili na već postojećoj zemljanoj površini. Važno je samo da zemlju obogatite kompostom ili dobrim organskim gnojivom, može i peletiranim, i da je održavate čistom od korova. Sa sijanjem i sadnjom nekih biljaka možete početi već u ožujku, a početkom svibnja možete početi uzgajati sve vrste, od rajčica i tikvica do mahuna i krastavaca.

Neki govore kako tada ne treba sijati kupusnjače, povrće poput kelja ili korabice, jer ono ne voli vrućinu i brzo ode u sjeme, ali koga briga? Ovo povrće će vam pružiti zadovoljstvo u uzgoju i osigurati barem nekoliko ručkova. Osim toga, kada uberete te kupusnjače, imat ćete više prostora za sadnju povrća koje dospijeva u jesen.

Foto: iStock

Povrtnice kao što su cikla, rotkvice, poriluk, kelj, karfiol, kupus, blitva i špinat mogu se saditi i u srpnju i u kolovozu. Bit će vam drago kada i u listopadu i u studenom, pa čak i dulje, budete imali svježe povrće iz svog vrta.

Što se tiče zalijevanja, mnogi vrtlari posežu za uvođenjem automatike ili zalijevanjem putem prskalica, ali kod pandemijskog vrta možda je najbolje rješenje zalijevati ručno. To može izgledati kao puno posla i to dosadnog, ali kod ručnog zalijevanja je to poput kakve meditacije u vrtu. Udišete svježi zrak, slušate poj ptica i povjetarac u krošnjama, njušite mirise zemlje i biljaka, primjećujete kako kakav kukac jede vaše povrće, pa priupitate za savjet susjeda ili odete na Google, počupate pokoji korov…

Sve vas to čini budnim, spremnim da zapažate pojave oko sebe. Time vaš vrt postaje vaše utočište i vaš iscjelitelj i što više vremena provodite u njemu, to ste spremniji za sve ostale aspekte života.