“Dunje su mi odlično rodile, ali napala ih je nekakva bolest, pa trunu već na stablu. To mi se dešava već više godina, pa bih želio nekako ih zaštititi za sljedeću jesen, ali ne znam kako”, pita naš čitatelj iz Kraljevice.

Vaša dunja ima jednu od najčešćih bolesti, a to su smeđa pjegavost, monilija ili pepelnica. Zbog velike podložnosti ovim bolestima, sve se manje uzgaja, ali uvijek ima pomoći. Šteta bi bilo ne uzgajati ovu korisnu i zapravo, ljekovitu voćnu vrstu.

Smeđa pjegavost lista dunje je gljivična bolest karakteristična za vrlo kišovita proljeća. Slično kovrčavosti lista breskve, smeđa pjegavost može dovesti voćku do potpunog gubitka lišća. U tom slučaju će rod naredne godine biti vrlo loš.

Pjegavost je sivkaste boje, promjera od 2 do 3 mm, a ponekada se pjege mogu i spojiti. Sve oštećene listove treba izbaciti iz vrta ili spaliti. Rano sljedećeg proljeća dunje treba oprskati preparatom na bazi bakra ili na bazi sumpora, i to u više navrata s razmakom od tjedan-dva, ako je bolest uznapredovala.

Monilija dunje je također gljivična bolest i njen uzročnik napada samo ovu vrstu. Već u doba cvatnje može se primijetiti palež, nakon koje i na plodovima dolazi do pojave truleži. I na mladim listovima se tada javljaju promjene, uvenuće i nekroza duž lisnih nerava. U kišnoj sezoni na njima se formiraju miceliji, koji privlače kukce, a oni dalje prenose spore na cvjetove, koje prelaze u plod, a on se razvija samo do veličine lješnjaka i mumificira na voćki ili opada. Zato je potrebno sve takve plodiće skupiti i spaliti.

Nakon rezidbe, a prije kretanja pupoljaka, koriste se sredstva na bazi bakra. I u ovom slučaju se može prskati više puta, čak i nakon cvatnje.

Pepelnica dunje, još je jedna gljivična bolest, koja se očituje na listovima kao pepeljasta prevlaka. Pogoduje joj kiša i toplo vrijeme, a u uznapredovalom stadiju javlja se i na plodovima.

Pepelnicu treba tretirati sredstvima na bazi sumpora (pr. Thiovit Jet WG, Chromosul 80 WG, Sumpor SC-80, Sulfolac 85 SC, Kalinosul 80 SC i dr.) kao i za druge pepelnice, no u pravilu se uopće ne suzbija zbog dosta kasnog javljanja, zatim organskim insekticidima. Vrlo su učinkoviti i pripravci na bazi sode bikarbone, preslice i biopreparati na bazi bakterija.

Dunja je podložna i drugim bolestima, kao što su crna pjegavost lista i ploda, ervinija i trulež.

O bilo kojoj bolesti dunje da se radi, uvijek je najbolja prevencija održavati dobru higijenu oko voćke, a to znači da treba odstraniti sve mumificirane plodove nakon cvatnje i odrezati sve osušene izboje. Kao preventivna mjera kod bolesti dunje služi i kasno zimsko prskanje uoči kretanja pupova fungicidima na bazi bakra (Nordox 75 WG, Champion WP, Kocide DF, Cuprablau Z WP i dr.), ali i poslije cvatnje, jer dunja dobro podnosi bakrene fungicide. Osim bakrenih fungicida, mogu se koristiti i neki drugi organski fungicidi na bazi metirama (dinokap, fenarimol, triforin, Polyram DF i dr.).

Dunja je vrlo korisna voćka, od nje se mogu pripremiti džemovi, marmelade, kompoti, želei, sir od dunja, liker… Na našoj klimi vrlo dobro uspijeva, jer voli vrlo topla ljeta sa suhim zrakom te zime bez većega kolebanja između visokih i niskih temperatura. Zimi podnosi temperature do -30 °C, a ljeti čak 52 °C. Mladi plodovi se smrzavaju na -2 °C.

Najbolje uspijeva na tlu koje ima dovoljno zra­ka i vode, no ne i previše vlage, pH-vrijednost u rasponu od 5 do 6,2.

Dunja se orezuje u veljači. Zalijevati je treba prije završetka cvatnje, na početku fiziološkog prorjeđivanja plo­dova, sredinom srpnja kada su obično najveće suše i u drugoj polovici kolovoza, kad je najin­tenzivniji rast plodova.

Berba dunje započinje kada plodovi počnu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno žutu.