Smokve potječu iz Male Azije, između istočne Turske i sjeverne Indije i jedne su od najstarijih voćaka koje su uzgajane. Životni vijek stabla ipak nije predug i kreće se od 50 do 70 godina.

Smokva voli topliju klimu, premda tijekom mirovanja vegetacije može izdržati temperature od -15 °C, što ovisi o starosti voćke i tzo ne zadugo. Prijaju joj temperature od 35 °C i navodnjavanje, pri čemu rađa plodove visoke kakvoće.

Smokve rastu i na krševitim položajima gdje nemaju nikakvu njegu, no svakako će im koristiti zalijevanje u pojedinim fazama vegetacije, iako imaju vrlo dobro razvijen korijenov sustav, koji prodire čak i kroz pukotine stijena. U uvjetima kada se redovito zalijeva, korijenov sustav razvija se pliće.

Foto: iStock

Smokva se dobro prilagođava raznim vrstama tla, iako najviše voli plodna, rastresita i lakša tla. Optimalna vrijednost pH se kreće između 6 i 7,8.

Smokva se može razmnožavati na tri osnovna načina: reznicama, cijepljenjem ili sjemenkama.

Reznicama – odrvenjele reznice uzimaju se s matičnih stabala od polovice siječnja do početka veljače. Trebaju biti duge 20-ak cm, a čuvaju se u vlažnom pijesku, u trapovima u kojima se temperatura kreće oko 5 °C. Ostaju tako do proljeća kada se ožiljavaju i premještaju u kontejnere, gdje ostaju godinu dana kako bi se, slično lozi, što bolje razvile do vremena sadnje na stalno mjesto.

Cijepljenjem – kod smokve se obično primjenjuje okuliranje (na budni i spavajući pup) i cjepljenje na rascjep.

Sjemenkama – sjemenjaci su obično neujednačeni po porastu, rodnosti, kakvoći plodova, razvijenosti korijenova sistema i sl. Imaju duži nerodni stadij, pa vrlo kasno daju rod (tek za 8-10 godina).

Foto: iStock

Prema boji plodova razlikuju se tri skupine: zeleno-žuti plodovi, ljubičasti i purpurno crni. U slobodnom uzgoju teži piramidalnoj i raširenoj formi krošnje. Prije sadnje, sadnicama se skrati korijenje te se korijen kratko namoči u posudi sa smjesom ilovače i goveđeg stajnjaka, a sade se na dubinu do koje su bile u rasadniku. Gnojivo, kao i kod ostalih voćnih vrsta, ne smije doći u izravni kontakt s korijenovim žilicama. Među redovima smokava treba ostaviti razmak od 6 m, a u redu između sadnica 4-5 m.

Orezivanje smokava obavlja se najprije nakon sadnje radi formiranja određenog uzgojnog oblika, a zatim svake slijedeće godine radi osiguranja visokog prinosa. Najčešće se izvodi kombinacija zimske i ljetne rezidbe. Pritom se uklanjaju izbojci iz osnove stabla, prikraćuju dugački izbojci i savijaju u odnosu na osnovnu granu. U uvjetima navodnjavanja za rane sorte rezidba se obavlja poslije berbe, a kod kasnih sorata u svibnju.

Ako se smokve ne zalijevaju to može uzrokovati pucanje plodova i razvoj gljivičnih oboljenja. Smokve rano počinju rađati, no do punog roda treba sačekati 5 do 7 godina. Plodovi se beru s peteljkom i u rukavicama, kako bi se spriječio kontakt ruke sa smokvinim mlijekom, koje iritira kožu. Najbolje je brati u ranim jutarnjim satima kada nema rose.

Smokve sadrže male količine različitih hranjivih sastojaka, ali posebno su bogate bakrom i vitaminom B6, koji ima važnu ulogu u zdravlju mozga, razne sastojke koji dobro djeluju na endokrini, reproduktivni, respiratorni sustav i probavni trakt, snižavaju krvni tlak, kontroliraju razinu šećera u krvi, pridonose zdravlju kose i kože, no bogate su šećerom i kalorijama, pa ih treba jesti umjereno.