Molim Vas da mi odgovorite koja je to bolest na kori smokve, koja mi uništava deblo i kako se može riješiti taj problem?, pita Mirjana Hlača.

Premda se smatra kako je smokva vrlo otporna, jer kod nas često raste i samonikla, brojne su bolesti i štetnici koji je mogu napasti, kako na plodovima, tako i na lišću i drvenastim dijelovima, a ovdje ćemo navesti one važnije i najčešće, koje vas muče.

Zašto se suši smokva?

Virus mozaika uglavnom napada lišće smokve, koje uslijed toga dobiva žuto-zelene ili svijetlo žute pjege u obliku mozaika, a može se i deformirati. Čest prijenosnik ovog virusa je smokvina grinja, ali i rezidba i cijepljenje. Suzbija se smokvina grinja, nekim od akaricida.
Smokvin medić je štitasta uš koja u prvim stadijima razvoja živi na lišću, a krajem ljeta seli se na izboje, gdje prezimi. Ona iscrpljuje stablo sisanjem sokova, a tijelima pokriva izboje, lišće i plodove. Izlučuje mednu rosu, pa su plodovi ljepljivi i nisu za jelo. Na napadnute dijelove naseljava se gljiva čađavica, pa su tom simbiozom štete još veće. Zimsko prskanje bijelim ili plavim uljem djeluje i protiv bolesti i protiv štetnika.

Smokvina buha je 3-4 mm velik kukac zeleno-žućkaste boje koji napada list sišući sok i time slabi cijelo stablo. Zadržava se u skupinama na donjoj strani lista uz glavne nerve i također izlučuje mednu rosu stvarajući tako podlogu za razvoj čađavice, a i suzbija se zimskim prskanjem uljima. U vegetaciji se primjenjuju insekticidi na osnovi dimetoata, diazinona, malationa u najnižoj preporučenoj koncentraciji.
Mali smokvin potkornjak je mali crvotoč, koji napada grane i grančice koje su zaostale u rastu ili su se osušile, bušeći hodnike i sitne brazde.

Prepoznat ćemo ga po brojnim rupicama na kori, koja nakon toga ispuca i odvaja se pa drvo ostaje golo. Još jedan znak zaraze su kuglice zbijene piljevine, zapravo izmeta gusjenica, vidljive na nekoj od ulaznih ili izlaznih rupa. Biljku katkad napadne samo jedna gusjenica, ali ako se to dogodi u deblu mladog drveta može biti kobno. Napadnute grane i grančice treba ukloniti iz nasada i odmah spaliti. Potpune i pravovremene agrotehničke mjere najbolja su preventivna zaštita protiv malog smokvinog potkornjaka.

Lišajevi naseljavaju deblo i grane, pokrivaju koru i prave sklonište raznim štetnicima. Najbolje se uništavaju zimskim prskanjem preparatima na bazi bakra.

Siva plijesan napada prvenstveno plod, zatim i mlade izboje. Tijekom jeseni gljivica prodire u izboje iz bolesnih plodova. U proljeće, na zaraženim mjestima izboja, javljaju se svjetlonarančaste pjege koje okružuju izboj. Pjege postupno postaju tamnije, a dio iznad njih se suši.

Zaraženi izboji i plodovi su mjesta u kojima se nalaze micelij i spore. Budući da se bolest javlja u vlažnim uvjetima može se spriječiti pravovremenom rezidbom i prorjeđivanjem preguste krošnje.

Crna pjegavost ploda javlja se na plodovima smokve i izbojima. Pojava i razvoj ove bolesti moguć je jedino u uvjetima visoke vlažnosti zraka (90%) i optimalne temperature zraka (23º C). Male, okrugle i svjetle pjege postupno tamne, pa plod na kraju postane tamno sive, olovne boje, prekriven micelijom glljive. Micelij postupno prodire u plod, čije središte truli i ima neugodan miris. S ploda bolest prelazi na izboje koji se kasnije suše.

I dušična gnojiva, ako se u većoj mjeri primjenjuju pred zimu mogu dovesti do izmrzavanja i pucanja kore debla smokve. Tu se može naseliti i potkornjak, a što sve skupa dovodi do propadanja stabala.