Foto: Pixabay
U kojim je kulturama bila štovana kao božanstvo i zašto je toliko važna
povezane vijesti
Bilo je onih koji su je predstavljali u obliku zmije pale s neba, onih koji su je uspoređivali s vitalnom energijom duše, onih koji su je obožavali u obliku božanstva.
Riječ je o kiši, atmosferskim oborinama dragocjenim za tlo, biljke i prirodu, simbolu plodnosti, rasta i regeneracije.
U mezopotamskoj mitologiji bog kiše, ali i oluje i vjetra zvao se Adad, iako je bio poznat i pod drugim imenima.
U jugoistočnoj Africi, prema drevnim pećinskim crtežima, kiša je bila prikazana u obliku zmije ili životinje u obliku munje.
Dok u hinduističkoj religiji gospodar munje i bog oluje, kiše i magije nosi ime Indra.
U kineskoj mitologiji nalazimo Yinglonga, boga kiše u obliku krilatog zmaja.
Glavni simboli kiše
Kiša je bogata simboličkim značenjima, ponekad povezana s melankolijom i tugom, ali i sa fleksibilnošću i prilagodljivošću, a zapravo se opisuje kao učiteljica promjene budući da je voda koja teče simbol oslobođenja.
Također simbolizira jedinstvo, unutarnji mir, život, a pojedinačne kapi uspoređuju se s dušom.
Prema Enciklopediji simbola Hansa Biedermanna, sveta Hildegarda, opatica iz Bingena, usporedila ju je s vitalnom energijom duše koja je odgovorna za procvat tijela, energijom koja nikada ne presušuje, baš kao što kiša teče u zemlju.
U Bibliji se opisuje kao Božji dar koji zemlju čini plodnom i utažuje njezinu žeđ.
U svakodnevnom životu uči nas da moramo naučiti biti fleksibilni i prilagođavati se promjenama.
