U vremenu kada brzi ritam života i industrijska proizvodnja diktiraju pravila, mjesta koja čuvaju autentične, rukom rađene proizvode postaju prava rijetkost. No, u kuhinji Ane Srdoč, poznatije pod imenom Tirkizna Ana, pravila su posve drugačija.

Njezine radionice već neko vrijeme okupljaju zaljubljenike u slatko, a jedno takvo ugodno popodne proveli smo prateći desetak sudionika koji su odlučili savladati kultnu gastro disciplinu – izradu domaćeg vučenog tijesta.

Divan interijer Amadria Park Hotela Continental, ukrašen veselim i šarenim cvjetnim tapetama, poslužio je kao savršena kulisa za ovu posebnu kulinarsku priču, radionicu “Štrudla s lovranskim črešnjama”, koju smo organizirali u sklopu novog projekta Novog lista – Kvarner Table.

Tirkizna Ana. Foto: Ana Križanec

Sve je počelo, objašnjava nam ova diplomirana novinarka i slastičarka u duši, sasvim spontano kao bijeg od sive svakodnevice.

“Hobi je postao posao, zapravo, ljubav je postala posao. Sve se događalo zapravo u vrijeme korone, kad je bilo toliko ružnih stvari. To je bila svojevrsna terapija, izlazak iz okvira i pronalazak sebe u nečemu lijepome. Stvaranje rukama nečega lijepoga, u čemu će svi uživati. Automatski sam otvorila blog i Instagram profil, tako da je to išlo usporedno”, prisjeća se.

Tako Ana već šest godina besplatno dijeli recepte, kojih se do sad nakupilo čak nekoliko stotina.

Rad s rukama

Sama radionica započinje vrlo dinamično. Ana odmah na početku preuzima ulogu animatora i u akciju uključuje prvog sudionika za rad na velikom kuhinjskom mikseru. Dok se u posudi sjedinjuju brašno, ulje i mlaka voda, Ana objašnjava precizne omjere i male trikove u pripremi.

U međuvremenu, ostatak radnog stola pretvara se u pravu malu manufakturu. Sudionici se odmah bacaju na obilan i ljepljiv posao čišćenja svježih trešanja. Ana nam priznaje da je taj dio posla namjerno prepustila grupi.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Life Novi list (@life_novi_list)

Sudionici su se odmah bacili na posao

“Namjerno sam ostavila da ja to ne radim, nego da sudjelujemo, da radimo rukama. Svi jako malo radimo s rukama, i jako malo smo kreativni. I ja volim reći na početku svake radionice – i mi smo djeca. I zapravo je to prekrasno, vratiti se u trenutak kad smo bili djeca. Svima nam to fali, baš nam svima to fali”, priča nam Ana dok atmosfera u kuhinji, uz zvuk miksera i miris voća, postaje sve opuštenija.

Kada prva balota tijesta dobije savršen oblik, premaže se uljem, zamota u foliju i ostavi da odmara pola sata, a polaznici jedan po jedan sjedaju za mikser kako bi svatko zamijesio svoju vlastitu “kuglu” za domaći štrudlu.

Povratak tradiciji

Dok se pripremljene loptice tijesta odmaraju na sobnoj temperaturi, u tavi se polako topi maslac u koji se dodaju krušne mrvice. Prostorijom se širi onaj prepoznatljivi miris prepečenih mrvica koji odmah asocira na kuhinje naših baka. Očišćene trešnje miješaju se sa šećerom, cimetom i malo domaćeg ruma, a Ana nam objašnjava zašto u moru modernih deserata i dalje navija za ovakve, bazične recepte.

“Trendovi su povratak tradicije, ja bih rekla. Ili ja iskreno navijam za to. Jer slatko je čista emocija. Zašto to kažem? Zato što štrudle, pite…imam priliku razgovarati s ljudima na radionici. To je sve povratak u djetinstvo. Znači, kada je baka, mama, nona radila slatko, i ostaje taj okus djetinstva, kad smo bili bezbrižni. Tako da ja volim reći da je slatko čista ljubav. Da to nije samo komad kolača. Što zapravo i je istina”, iskrena je.

Korištenje lokalnih i sezonskih namirnica za nju nema alternativu. Kratka i slatka sezona lovranskih trešanja savršen je povod za paljenje pećnice, a upravo namirnice poput trešanja, maruna, šparoga i nezaobilaznog kvarnerskog škampa čine, kako kaže, glavnu identitetsku odrednicu ovog kraja.

Više od recepata

Najuzbudljiviji dio radionice svakako je faza razvlačenja. Na veliki stol prostire se čisti pamučni stolnjak, obilno posipa brašnom, a odmoreno tijesto se stavlja na sredinu. Nakon prvotnog valjanja, polaznici kreću s opreznim razvlačenjem rukama – od sredine prema van, pazeći da prsti ne probiju tanku teksturu, sve dok tijesto ne prijeđe rubove stola. Bilo je zadivljujuće gledati kako se tanko tijesto rasteže preko cijele površine bez da pukne.

Razvlačenje tijesta bio je apsolutni hit!

Uzbuđenje raste kada štrudla, pomoću podizanja rubova stolnjaka, kreće u prepoznatljivo rolanje. Potom, savijena u slovo U i bogato premazana maslacem, odlazi u prethodno zagrijanu pećnicu na 200 stupnjeva Celzijusa.

Ovakav tip kulinarskog druženja stvorio je pravu malu obitelj koja komunicira na puno dubljoj razini od uobičajenog lajkanja na društvenim mrežama.

“Baš je nekakva dublja priča. Dijelimo se, smijemo se, zafrkavamo se. Ima tu i smijeha i zafrkancije jako puno. Zapakirano u jedan lijepi celofan”, zadovoljno će Ana.

Sve te godine rada donijele su Ani veliku bazu pratitelja, no njoj je od samih brojki puno važnija emotivna povezanost koju je ostvarila s ljudima koji je prate.

“Radimo lijepu stvar. Teško je ostati po strani kad se involviraš. Tu su ljudi koji me prate od početka, jako puno njih. Evo neki dan sam baš imala zahtjev. Gospođa je slavila 50. rođendan i radi moje recepte, te su me njezine prijateljice zamolile da napravim poklon bon za moju radionicu. Tako da, više je to od samih recepata”, govori nam.

Rušenje predrasuda

Iako se često misli da mlađe generacije nemaju interesa za ovakve tradicionalne stvari, Anino iskustvo s radionica ruši sve predrasude.

“Nekako mi se čini da smo ih stavili u neku ladicu, a to nije istina. Ja ih imam jako puno na svakoj radionici. Baš mladi ljudi od dvadesetak i nešto godina, koji žele naučiti, koji žele i ne boje se. Samo im treba dati priliku”, otkriva.

Za kraj smo je upitali i koja joj je kulinarska želja za budućnost te kako balansira sve obveze.

“Nema želja, baš se vodim dan po dan. Osjećaju i srca i duše. Baš nemam želje. Nema plana, nije ni ovo bio plan. Baš ide onako kako treba ići, polako”, iskreno će.

A ova topla kulinarska priča završila je točno onako kako je i trebala – svi sudionici na kraju su se fotografirali sa svježe pripremljenim štrudlama u rukama i velikim osmijehom na licu.

Nitko nije otišao kući praznih ruku!