EGZOTIČNO KORJENASTO POVRĆE

Sve što ste ikada željeli znati o kineskoj artičoki: Idealna je hrana za dijabetičare

Jelena Sedlak

Kineska artičoka je višegodišnja biljka čiji se i na oko lijepi gomolji koriste u kuhinji, i to na razne načine.



Mali gomolji ovog gomoljastog povrća cijenjeni su i kao hrana i kao lijek, a poput čičoke, idealna su hrana za dijabetičare. Odgovara mu naša klima, iako dolazi iz Kine i kod nas je poznat kao kineska artičoka ili tuberina. Ova raritetna vrsta egzotičnog povrća vrlo je tražena, pa je zanimljiva za uzgajivače. Latinskog imena Stachys affinis (pripada porodici Lamiaceae), tuberina na tržištu postiže visoku cijenu. U Aziji je cijene u narodnoj medicini kao lijek za mnoge bolesti.


Kineska artičoka je višegodišnja biljka čiji se i na oko lijepi gomolji koriste u kuhinji, i to na razne načine. Oni se mogu kuhati, pržiti, kiseliti, čak i sušiti, a od njih se može napraviti i brašno, koje se koristi za pravljenje raznih umaka. Pripremljeni na bilo koji od ovih načina, jako su ukusni. Prije kuhanja potrebno ih je samo dobro oprati, jer se ne gule, a skuhaju se veoma brzo, za pet minuta u slanoj vodi. Ovo povrće najčešće se koristi u juhama, varivima i kao prilog glavnim jelima. U hladnjaku se može čuvati, ali samo u vrećicama, jer brzo gubi vodu.
Najveći proizvođači u Europi su Belgija i Francuska, a kako su tuberine jako tražene, cijena za jednu krtolicu dostiže 1 dolar. Za dijabetičare su idealna hrana jer ne sadrže škrob i djeluju slično kao inzulin.


Uzgoj ove povrtnice je jednostavan, slično kao i kod batata, još jedne egzotične vrste koja je dostigla veliku popularnost u Europi. Biljka naraste od 40 do 60 cm visoka. Gomolji su bijele boje i podsjećaju na ličinke velikih kukaca jer su vrlo pravilnih oblika. Oni se kao kod svih krumpira stvaraju na korijenu i na malom prostoru ih može biti jako mnogo. U kilogramu ima obično oko 10 komada tuberina.
Sade se krajem ožujka ili u listopadu i studenome. No, sigurnije ih je posaditi u proljeće, zbog opasnosti od izmrzavanja. Kako ih puževi jako vole, posebno golaći, bolje ih je saditi iz presadnica koje sadimo krajem veljače u posudice.
Vole osunčani položaj i prihranu organskim gnojivima, a ne vole mineralna. Sade se na razmak od oko 40 cm, na dubinu do 10 cm. Na isto mjesto se mogu saditi do šest godina.