Kaže priča kako su nedavno japanski znanstvenici proveli zanimljiv eksperiment tijekom kojeg su u Fukošimi radijaciji izložili običnu kokoš i prepelicu te njihova jaja. Kokoš je, na žalost, brzo uginula, a njena su jaja bila zahvaćena radijacijom, dakle neupotrebljiva. Kod prepelica se dogodilo potpuno suprotno – nakon 42 dana se oporavila, a tragovi radijacije nestali su i s njenih jaja!

I ova se epizoda uklapa u priču o prepelici kao iznimno izdržljivoj i zdravoj ptici, a upravo zbog tih je karakteristika odavna bila na glasu, što kao vrhunka gurmanska poslastica kojom su se častili i na carskim dvorovima, što kao vrsta šumske kokoši koja liježe jaja čija je konzumacija izuzetno korisna za zdravlje jer sastojci prepeličjeg jaja smanjuju šećer, uravnotežavaju visoki krvni pritisak, imaju puno antioksidansa…

Ukratko, prepelice su iznimno korisne i za zdravlje čovjeka dobre životinje, a puno toga o njima i njihovoj vrijednosti zna ravnogorska obitelj Jurković koja od 2012. godine bavi raznim aktivnostima vezanim uz, kako se to kaže, »suradnju s prirodom«, a među tim aktivnostima je i uzgoj prepelice čija jaja prodaju bez problema, a uz to od prepelica dobivaju i niz drugih zanimljivih proizvoda.

Ivan i Siniša Jurković uz svojih sada tristotinjak prepelica, Foto: M. Krmpotić

Šumske kokice

Jurkovići su, za sada, jedini uzgajatelji prepelica u Gorskom kotaru te među vrlo rijetkima u Primorsko-goranskoj županiji, a kako je sve počelo, govori nam Siniša Jurković, sin Ivana na kojeg je OPG osnovan 2017. godine.

– Pa tata i je najzaslužniji za sve jer kad je 2012. godine otišao u mirovinu, a do tada je radio kao vozač kola hitne pomoći, trebalo je naći nešto kako mu ne bi bilo dosadno, nešto čime bi se bavio. U tom trenutku nismo imali na umu uzgoj prepelica i prepeličjih jaja. Pokušali smo saditi ribizle i američku borovnicu, uzgajali smo i zečeve, ali ništa od toga nije baš pretjerano išlo pa smo tražili nešto novo i tako došli i do prepelica pri čemu je na tu odluku djelovala i činjenica da smo kao obitelj nasljedno skloni visokom tlaku.

Budući da smo znali da prepeličja jaja uspješno snižavaju i reguliraju tlak, odlučili smo pokušati se baviti njihovim uzgojem. Na početku nije bilo lako jer u Hrvatskoj ljudi koji se bave uzgojem prepelica nisu baš voljni dijeliti iskustva. Nismo sreće imali baš ni s internetom gdje piše svašta, a problem smo riješili kad smo uspjeli pronaći kvalitetnu literaturu i to u – Srbiji!

Baš iz te literature saznali smo kako je najbolje kupiti određen broj muških i ženskih primjeraka, četiri-pet ženki ide na jednog mužjaka te ih potom sami uzgajati u inkubatoru. To smo i učinili. U Zaprešiću smo kupili prvih 25 prepelica, nabavili inkubator i počeli s radom. Tih naših početnih 25 uskoro smo bitno uvećali – najprije smo došli do sto, potom i do dvije stotine, a trenutačno imamo 300 prepelica, što je i neki naš maksimum u ovom trenutku. I sve smo to, osim jedne ture jaja naručenih u Vukovaru, uzgojili sami, govori Siniša.

Preživjeli mužjaci uživaju u društvu četiri do pet ženki, Foto: M. Krmpotić

Njegov otac Ivan govori nam o nekim karakteristikama ovih šumskih kokica.

– Radi se o vrlo zanimljivim pticama koje su po nekim karakteristikama pravo čudo prirode. Primjerice, nakon što jaje stavimo u inkubator potrebno je 17 dana da se izleže mlada prepelica. A samo 42 dana kasnije ta je prepelica, naravno ako je ženka, spremna nositi jaja! Godišnje prepelica snese oko 300 jaja, a sposobne su nositi dvije godine pri čemu u drugoj taj broj opada pa tako u dvije godine jedna prepelica snese oko 500 jaja. Nakon tako intenzivnog života one žive još vrlo kratko, govori nam Ivan Jurković.

Pigmentima je baš svako jaje potpuno drugačije, Foto: M. Krmpotić

Ivan, Blažica i Siniša Jurković, Foto: M. Krmpotić

Stalno gladne

Pojašnjava i što sve treba raditi da bi prepelice bile zadovoljne, site i spremne nositi jaja.

– One jedu konstantno i traže dosta vode tako da je s njima puno posla. Prvu hranu i vodu dajem im ujutro, potom i tijekom dana, a završni obrok je predvečer kad im ostavimo dovoljno hrane za cijelu noć. One traže i čistoću pa se svaki dan sve redovno čisti, preko noći im puštamo rasvjetu, ugodno plavi svjetlo koje ih smiruje. One vole mir i kad netko nepoznat dođe, odmah to osjete. To su plahe i plašljive životinje, a ako pobjegnu jako ih je teško uloviti na otvorenom prostoru.

Zanimljivo je da je izgledom i pigmenitima svako jaje koje izležu potpuno drugačije pri čemu ga vrlo uspješni »kamufliraju« kako bi u prirodi bilo što neprimjetnije i kako ga grabežljivci ne bi otkrili, govori Ivan Jurković.
Siniša nam prenosi podatke o trenutačnom stanju s njihovom uspješnom mini farmom prepelica.

– Sada imamo oko 300 prepelica koje dnevno nesu od 180 do 200 jaja i to je sasvim dobro. Sve što snesu prodamo, a uz to imamo i niz proizvoda vezanih uz jaja – rezance za juhu, veće rezance za umake i sličnu hranu, ukiseljena jaja s povrtnim povrćem za koja imamo poseban recept i taj nam proizvod baš jako dobro ide. To nam je za sada dovoljno i ne planiramo širenje jer bi tada uz tatu morao raditi bar još netko od nas, a trenutačno je to nemoguće.

Zadovoljni smo i ovim što imamo jer pokrivamo sve svoje potrebe te još i prodajemo, i to bez problema, sve što imamo. Glavno tržište na goranskom području nam je Zelena tržnica u Ravnoj Gori gdje uglavnom prodaje baka Blažica, a područje Rijeke odrađujem ja i ostali mlađi članovi obitelji pri čemu treba reći da smo u ovaj posao uklkučeni baš svi iz naše obitelji – tata Ivan i mama Blažica, ja i supruga Ksenija, naše kćeri Nika i Klara, te čak i trogodišnju unuk Jan, kao i njegov tata Matej, rekao je Siniša Jurković.

Tek izlegli tić prepelić, Foto: M. Krmpotić